Novo otkriće moglo bi pomaknuti početke obrade metala za više od tri tisućljeća unatrag.
Jedan ružan, deformirani grumen staklaste zemlje mogao bi prepisati povijest ljudske tehnološke baštine, sugerirajući da smo počeli eksperimentirati s taljenjem bakra dok smo još bili lovci-sakupljači. Datiran na otprilike 10.800 godina prije sadašnjosti, zelenkasto-žuti komad pronađen je na neolitičkom nalazištu bez keramike u Turskoj i pokazuje znakove namjernog izlaganja ekstremno visokim temperaturama.
Točan način na koji je započela metalurgija i dalje ostaje misterij. Neki znanstvenici vjeruju da se razvila usporedno s lončarstvom, budući da oba zanata zahtijevaju specijalizirane peći. Do danas, najstariji potvrđeni dokazi o obradi bakra potječu iz Belovoda i Pločnika u Srbiji, datirani između 5350. i 4600. godine prije Krista.
Međutim, 2021. godine, tijekom iskopavanja lokaliteta Gre Filla u dolini Gornjeg Tigrisa, istraživači su naišli na neobičan staklasti grumen u području identificiranom kao drevna ulica. Pronađen u sloju sedimenta starom gotovo 11.000 godina, ovaj zagonetni artefakt nadmašuje srpske nalaze za više tisućljeća.
Analizirajući grumen, autori nove studije primijetili su obilje pepela i naslaga ugljena u blizini, zajedno s raznim životinjskim kostima. To sugerira da su se na tom dijelu nalazišta redovito palile vatre za kuhanje, što otvara mogućnost da je bakar u tlu slučajno otopljen.
No, detaljnije ispitivanje pokazalo je da to vjerojatno nije slučaj. Na primjer, istraživači ističu da prisutnost “visokotemperaturnih mineralnih faza” sugerira da je metal bio izložen ekstremnim temperaturama od oko 1.000 °C. Nadalje, “mikrostrukturne značajke” ukazuju na to da je bakar nakon zagrijavanja brzo hlađen.
Štoviše, autori objašnjavaju da “udubine” na jednoj strani grumena vjerojatno “odgovaraju otiscima unutarnje površine peći ili pećnice… što dodatno podupire ideju da je [uzorak] bio izložen visokim temperaturama u kontroliranom okruženju”.
Unatoč tome, u blizini ovog staklastog predmeta nije pronađena nijedna stvarna peć, što onemogućuje definitivnu identifikaciju predmeta kao proizvoda namjernog taljenja. Do sada je u Gre Filli otkrivena samo jedna kupolasta peć, ali se nalazi u drugom dijelu lokaliteta i njezina svrha ostaje nepoznata.
Jednako važno, s lokaliteta nisu izvučeni nikakvi metalurški nusproizvodi poput troske. Njihova bi prisutnost bila neosporiv dokaz taljenja bakra među ovim drevnim anatolskim lovcima-sakupljačima, no njihov izostanak čini autore studije opreznima u donošenju konačnih zaključaka.
“Iako ne postoji izravan dokaz za metalurgiju u punom opsegu, prisutnost i raspodjela kapljica bakra sugeriraju da je materijal koji sadrži bakar ili samorodni bakar bio izložen visokoj temperaturi”, pišu autori.
“Ograničeni podaci pokazuju da Gre Filla ne treba promatrati kao potpuno razvijeno središte za ekstraktivnu metalurgiju, već kao mjesto gdje su se aktivno istraživala ključna metalurška načela – poput kontroliranog zagrijavanja, lijevanja i moguće prerade rude”, zaključuju.
Studija je objavljena u časopisu Journal of Archaeological Science: Reports.
