Connect with us

Znanost

Društvene znanosti

Što bi bilo da bolesti ne postoje?

Zamislite svijet u kojem bolesti ne postoje. Ta zarazna, kronična ili mentalna stanja koja ometaju naše tijelo. Zamislite da svi simptomi bolesti koje prepoznajemo jednostavno nestanu.

(Credit: Wikimedia)

(Credit: Wikimedia)

Ako se nikada ne bismo razboljeli, bismo li ikada doživjeli smrt? Naravno, smrt nije uzrokovana samo bolešću, već i ubojstvima i samoubojstvima. Mogli bismo umrijeti zbog sudara automobila ili zbog neke druge nesreće. Prirodne katastrofe i one koje čovjek uzrokuje su neizbježne. Ili bismo u uvjetima bez hrane gladovali do smrti.

Bismo li ikada starili u tako fantastičnom svijetu? To ovisi o tome hoće li starenje i bolest biti dio odvojenog procesa. Na neki način, oni nisu. Kako starimo, naša tijela gube elastičnost – bore se za sebe kako bi popravila oštećenja (npr. masnicu) i kako bi se vratila u normalu nakon što su doživjela promjenu temperature. Mnoge stvari smanjene funkcionalnosti mogu dovesti do bolesti, kao što je osteoporoza, ali ne završavaju svake senilne promjene kao bolest (npr. sijeda kosa).

Također, vjerojatno bismo mogli umrijeti od starosti, čak i kad ne bi bilo bolesti. Smrt od padova je dobar primjer. Starenje uzrokuje promjene koje nisu bolesti, ali ipak dovode do padova, kao što su gubitak mišićne mase ili smanjena sposobnost korelacije krvnog tlaka s tjelesnim položajem (koja vodi do vrtoglavice). Takve izmjene bi kod starijih ljudi često mogle uzrokovati padove.

Bez obzira na to kako znanstvenici gledaju na odnos između starenja i bolesti, jedna je stvar sigurna – bez bolesti, stopa smrtnosti će pasti. Bi li došlo do takvog porasta stanovništva da bismo ubrzo imali stambenih nestašica i ratove? „Nekoliko teorija ukazuju da ne bi”, kaže Marc Boulav, profesor na Odsjeku za zdravlje, ponašanje i društvo na Johns Hopkins Bloomberg School of Public Health.

Uzmimo naprimjer europsko stanovništvo u posljednjih 200 godina. Od 1800. godine sanitarne i medicine mjere smanjile su stopu smrtnosti, a stanovništvo je u mnogim europskim zemljama poraslo u kratkom roku. Ljudi su s vremenom imali manje obitelji, a broj stanovnika je prestao rasti. Zašto su obitelji prestale imati toliko djece? Prema demografskoj teoriji, zbog novca. Tijekom stoljeća obitelji su se preselile u gradove gdje odgoj djece iziskuje više novaca nego što je to bilo u ruralnim područjima. Obitelji su imale manje djece jer si više nisu mogli priuštiti. Po istoj logici, ako se u našem hipotetskom svijetu pruže manji resursi, obitelji će vjerojatno imati manje djece.

Trend malih obitelji proširio se diljem Europe jednako kao i trač – od usta do usta. On je putovao kroz područja u kojima žive ljudi koji su govorili istim jezikom. „Ako su ljudi u Francuskoj počeli smanjivati svoju plodnost, informacija se preselila u francusko govorno području Belgije, ali ne i neko drugo govornog područja Belgije”, objašnjava Boulav. Dakle, svijet bi se možda i spasio od katastrofalnog porasta populacije čak i kad ne bi bilo bolesti.

AKO NEMA BOLESTI, ŠTO BI SE DOGODILO S BOLNICAMA I LIJEKOVIMA?

Bolest nesumnjivo utječe na ljudsko ponašanje. Netko tko je vidio svog djeda kako puši i usput se bori za disanje, vjerojatno ne bi uzeo cigaretu. Ako se ljudi ne bi mogli razboljeti, bi li više ljudi pušilo cigarete, uzimalo drogu i uključivalo se u nezaštićeni seks? Bi li u cjelini uzimali više rizika?

„Možda i ne. Morali bismo na druge načine odvraćati ljude od nezaštićenog seksa, kao npr. neželjenom trudnoćom. Zapravo, spolno prenosive bolesti jedva utječu na naše odluke o kondomima”, kaže Marc Boulav, koji proučava kako ljudi odlučuju o seksu i planiranju obitelji, kako u zemljama u razvoju tako i u razvijenim zemljama.

„Kada razmatramo o seksu mislimo više o društvenim pritiscima, a ne o riziku od bolesti”, objašnjava Boulav. „Ako ste u braku u kulturi koja zabranjuje predbračni seks, vjerojatnije je da ćete imati spolni odnos prije braka”, dodaje on. „Vaši prijatelji predstavljaju još jedan veliki utjecaj. Vjerojatno ćete imati više partnera i ne koristiti kondome, ako to vaši prijatelji rade ili ako mislite da vaši prijatelji žele da to učinite”, kaže Boulav. Zvuči li to kao tinejdžersko ponašanje? „To vrijedi i za odrasle”, kaže on.

Što s drogom? Bi li svatko koristio heroin? Ovisnost je bolest, tako da ljudi ne bi postali ovisni. A to je mogućnost koja bi ljude privukla. Tako bi se izgradila tolerancija, međutim, droga ipak nosi rizik od predoziranja i smrti. Ali ako se primjenjuju socijalni modeli koji zabranjuju uporabu, stanje bi se moglo popraviti. Ljudi neće uzeti drogu jer će radna mjesta i vlade provoditi pravila o zabrani uporabe droga.

Seks i droga su zanimljivi za razmatranje, ali oni su mali problem u odnosu na ono što bi se dogodilo zdravstvenom sustavu. Želite da liječnici, medicinske sestre, stomatolozi i farmaceuti ostanu bez posla? Opet, ne. Još uvijek bi nam trebali takvi radnici i bolnice za žrtve nesreća i izbornih operacija, kao i rađanja i pobačaj. Farmaceutska industrija vjerojatno će nastaviti s radom, u najmanju ruku, prodajom anestetik za bezbolan porod i kozmetičke operacije te popravak slomljenog dijela tijela nakon nesreće. Oni bi čak mogli prodavati lijekove za poboljšanje već zdravog života.

Nastavi čitati
Advertisement
Možda vas zanima...
Ostavi komentar

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Više u Društvene znanosti

Popularno

Advertisement

Pratite nas na Fejsu

Na Vrh