“Pijani um govori trijeznim srcem”, izreka je koja se često pripisuje filozofu francuskog prosvijetiteljstva, Jeanu-Jaquesu Rousseau, koji je i sam volio popiti. Ideja polazi od toga da ljudi u pijanom stanju gube svoja ograničenja i dopuštaju sebi verbaliziranje svojih pravih misli i osjećaja.
Velika većina ljudi vjeruje u to. U kineskoj poslovnoj kulturi toliko jako vjeruju u to da postoji običaj odvođenja potencijalnih poslovnih partnera na zajedničku pijanku. Mnoštvo prijateljstava je prekinuto i mnogi su odnosi uništeni zbog izrečenoga u pijanstvu.
Je li ono izrečeno istina? Trebamo li nečije ponašanje, u pijanom stanju, uzeti kao dokaz o pravom karakteru?
Osobno iskustvo kaže – ne
Osobnost koju netko ima dok je pijan ima zajedničkog sa osobnošću u trijeznom stanju. Svi znaju kako postoji tendencija da se u pijanom stanju naprave i kažu stvari koje dotična osoba nikad ne bi ni htjela, niti bi bila sposobna napraviti trijezna. Kako bi nam bilo jasnije, evo primjera što je jedan Irac radio u određenom stupnju pijanstva: Osobu koja mu je najmanje draga proglasio je najboljim prijateljem, postao je uvjeren kako je u stanju napraviti salto, neuspješno je pokušao napraviti salto i pokušavao je nekoliko minuta otključati susjedova vrata. (Susjedi imaju svijetlo crvena vrata, on nema.) Naposljetku, zaprosio je potpuno nepoznatu osobu.
U svjetlu popularne psihologije zanimljiva je izjava dotičnog Irca kako su to stvari koje je on sklon raditi i inače, ali bez Guinnessa, osjeća se zakočenim. Ako sve malo bolje sagledate, uvidjet ćete da ta izjava nema smisla. Nije uvijek istina kako doista osjećamo ono što kažemo da osjećamo, dok sam pijani. Irac ne želi da mu najbolji prijatelj bude njegova najmanje omiljena osoba, niti želi oženiti potpuno nepoznatu osobu.
Povijest kaže – ne
Nakon jednog od svojih osvajanja, Aleksandar je Veliki održao natjecanje u opijanju među vojnicima. Nakon što je pijanka privedena kraju, 42 su vojnika umrla od trovanja alkoholom. Nitko trijezne glave ne bi imao namjeru da krajnji rezultat bude nekoliko desetaka ljudi koji sebe oduševljeno truju do smrti. Tu se nema što dodati.
Neuroznanost kaže – ne
Postoji dobar razlog zašto znanost i zakon drže kako ljudi nisu u stanju odgovarati za ono na što pristanu dok su u pijanom stanju. Način na koji alkohol utječe na mozak je kompliciran, a znanost ima malo informacija o toj temi. Ono što znamo je da alkohol utječe na hipokampus (centar za memoriju)- što je razlog zašto se nekih situacija uopće ne sjećamo, na centar za motoriku, zbog čega posrćemo te na neofrontalni korteks. Ovaj je, posljednje spomenuti, dio mozga odgovoran za rasuđivanje i razboritost pri donošenju odluka te za sve druge komplicirane prosudbe karakteristične za čovjeka. Činjenica je- pijanstvo nije pasivan proces. Ne samo da ruši naše inhibicije i oslobađa želje koje već nosimo u sebi, to je aktivan kemijski proces koji se odlično uklapa u definiciju stimulansa, ali i sedativa. Kod pijanstva dolazi do promjena u gotovo svim dijelovima mozga. S obzirom na to da naš mozak definira ono što jesmo, alkohol ne oslobađa samo ono što jesmo, već nas i mijenja. On mijenja našu osobnost- čini nas sretnima, ošamućenima, velikodušnima, društvenima i bučnima. To je složena droga koja ima svoje dobre i loše strane te nas ne predstavlja onakvima kakvi jesmo. Od alkohola postajemo glupasti.
Ako još uvijek vjerujete da su vaše pijane osobnosti vaše pravo ja, pogledajte ovaj video:
Izvor: BigThink
