Pratite nas

Pozdrav, koji sadržaj vas zanima?

Bakterije i virusi

Strah od sjedenja na javnom WC-u je, navodno, neopravdan

Hoćete li vjerovati stručnjacima?

Foto: Shutterstock

Postoje studije koje tvrde da je zaraza na javnom wc-u moguća. Jedna se 8-godišnja djevojčica, najvjerojatnije, zarazila gonorejom zbog prljave zahodske daske iz zrakoplova još 2003. Djevojčica je tvrdila da nije bila seksualno napastovana i da je brisala dasku papirom i da zatim takvim rukama obrisala sebe.

Jedna je studija također utvrdila kako salmonela može preživjeti u zahodima koje koriste zaraženi, čak i 4 tjedna nakon prestanka proljeva. Želučani virus se također može raširiti zahodskom daskom gdje su bolesni povraćali. Uzorci iz javnih zahoda su otkrili da je 3,3 posto bolničkih zahoda dom zlatnom stafilokoku.

To jesu neke studije koje pomalo plaše, ali je rizik zaraze, tvrde mikrobiolozi, zapravo ravan nuli. Profesor mikrobiologije sa sveučilišta Arizona, Charles Gerba, rekao je kako su zahodske daske najčišća mjesta u zahodu. Tvrde da na daskama za sjeckanje koje rabimo u kuhinji ima 200 puta više fekalnih bakterija (poput Escherichie coli), nego na nekoj dasci zahoda. Razlog je zato što se zahodske daske dezinficiraju češće nego išta drugo u kući.

Bakterije imaju poteškoća s preživljavanjem na suhoj, hladnoj, plastičnoj površini kakva je zahodska daska. I te bakterije ako ih i ima moraju nekako naći put u tijelo. Morala bi postojati neka otvorena ranu na butinama. Ono što treba zabrinjavati su ruke. Nakon odlaska u toalet obavezno je zato prati ruke.

Ne samo mikrobiolozi, nego i liječnici tvrde da je paranoja oko ovih pitanja neutemeljena. “Prije će se umrijeti od načina života, nezdrave hrane i nekretanja, nego od prijenosa zaraze zbog zahodske daske”, tvrdi profesor Gilbert sa sveučilišta Chicago.

“Naš je mozak sklon oslanjati se na instinkt kad procjenjuje rizik”, tvrdi David Ropeik, konzultant percepcije rizika. Rizik nije znanstvena formula ili statistički broj. Važno je kako se osjećamo. Ako nam je nešto odbojno, pokušavat ćemo to izbjeći.

Još jedan psihološki faktor je prisutan, a zove se averzija gubitka, to znači da ljudi više brinu o izbjegavanju gubitka, nego o dobivanju nečega.

“Zamislite da uđete u zahod, WC papir stoji na podu, a na dasci se nalazi kap urina. Taj nas pogled suočava s gubitkom, u ovom slučaju, zdravlja. Kad se to dogodi, potencijalno loš ishod se emocionalno povećava pa strahujemo za zdravlje zbog zaraze i to nam je važnije nego isprazniti mjehur. Nije nam čak ni bitno kako su mali izgledi za dobivanje infekcije” objašnjava Ropeik.

Iracionalni strah od wc školjke je primjer toga kako se naši mozgovi temelje na emocijama kad percipiraju rizik.

Možda će vas zanimati

Bakterije i virusi

Sintetička DNA možda zvuči kao nešto iz znanstvene fantastike, ali brzo postaje stvarnost. Istraživači su stvorili stanicu kvasca s genomom koji je više od...

Bakterije i virusi

Puhanje svjećica na torti je običaj koji potječe još od rituala slavljenja božice Artemide. Oni koji su uspjeli jednim izdahom ugasiti svjećice mogli su...

Biologija

Ne, razlog nije samo slina

Biljke i životinje

Već je puno puta potvrđeno antistresno djelovanje koje naši kućni ljubimci imaju na nas, kao i mnoge druge blagodati, no moramo li s našim...