Godina 1992. bila je značajna u svijetu astronomije – tada je, naime, po prvi put potvrđeno postojanje ekstrasolarnog planeta. Već desetljećima prije znanstvenici su bili uvjereni da postoje planeti koji orbitiraju oko zvijezda i izvan našeg solarnog sustava.
Nakon otkrića dvaju planeta u orbiti zvijezde udaljene oko 1000 svjetlosnih godina, njihovo postojanje je nedvojbeno potvrđeno. Kako je tehnika detekcije napredovala, prvenstveno zahvaljujući vrlo uspješnom svemirskom teleskopu Kepler, lansiranom 2009. godine, novi svjetovi otkrivaju se gotovo svaki tjedan.
Do kolovoza 2013. godine potvrđeno je postojanje preko 900 planeta izvan našeg solarnog sustava, a još njih 18.000 čeka potvrdu. S obzirom na nedavna otkrića, znanstvenici procjenjuju da samo u galaksiji Mliječni put postoji najmanje 100 milijardi planeta (od čega bi 60 milijardi moglo biti nastanjivo), dok ih je u čitavom univerzumu bezbroj bilijuna. U svakom slučaju, ova statistika nije jedino što je fascinantno u svijetu egzoplanetologije – kod već otkrivenih stranih svjetova postoji izvanredna raznolikost. Uz tako velik broj mogućnosti samo je pitanje vremena kad ćemo u beskrajnom prostoru svemira naići na planet poput Zemlje.
Sve poznate planete svrstavamo u dvije glavne kategorije – planete i plinovite divove. U našem sustavu Merkur, Venera, Zemlja i Mars su planeti dok su Jupiter, Saturn, Uran i Neptun plinoviti divovi. Laboratorij The Planetary Habitability sveučilišta Puerto Rico napravio je dodatnu podjelu na grupe prema veličini i temperaturi na površini.
Merkurski planeti
U tu skupinu spadaju planeti slični našem najbližem susjedu Merkuru. Do danas su otkrivena samo dva takva planeta, no oni su brojniji nego što se to čini. Zbog njihove male veličine, ovakve planete najteže je detektirati. S masom ispod 10% Zemljine nemaju dovoljno jako gravitacijsko polje kojim bi zadržali atmosferu, stoga su nepogodni za podržavanje života.
Subteranski planeti
Mars je savršen primjer subteranskog planeta, a dosad je otkriveno šest takvih planeta izvan solarnog sustava. To su terestrički ili stjenoviti planeti čvrste površine s masom koja iznosi od 10 do 50% Zemljinih masa. Ako su smješteni u naseljivoj zoni zvijezde i ako bi bili ispunjeni određeni uvjeti, takvi planeti mogli bi podržavati život. Zbog niže mase, a time i slabije gravitacije, malo je vjerojatno da bi takav planet mogao zadržati dovoljno veliku atmosferu koja bi podržala sofisticirani oblik života nalik onom kakav postoji na Zemlji.
Teranski planeti
Kad je riječ o potrazi za životom izvan našeg solarnog sustava, teranski planeti potencijalno najviše obećavaju. To su stjenoviti planeti upola manji do dvostruke veličine Zemlje. Zemlja i Venera su teranski planeti. Kao što je to slučaj s manjim planetima, takvi svjetovi izvan našeg sustava još nisu otkriveni zbog ograničenja trenutne tehnologije. Ako takav planet postoji negdje u idealnom okruženju njegove matične zvijezde, mogao bi (poput Zemlje) zadržati atmosferu i površinske vode.
Superteranski planeti
Terestrijalni ili stjenoviti planeti, koji su više nego dvostruko veći od Zemlje, klasificirani su kao superteranski planeti. S obzirom na to da je potvrđeno postojanje 74 takva planeta u orbitama drugih zvijezda, to su mjesta koja najviše obećavaju u potrazi za životom i uvjetima sličnim onima na Zemlji. Zahvaljući njihovoj masi imaju i znatno jače gravitacijasko polje koje bi činilo površinske uvjete znatno drugačijima, no ne nužno i negostoljubivima za život. Dosad je otkriveno sedam takvih planeta koje orbitiraju u nastanjivoj zoni zvijezde domaćina. Većina ovih zvijezda plimno su zaključane za planete, što znači da na jednoj strani planete stalno prevladava dan dok je na drugoj strani vječna tama. Negdje po sredini bilo bi idealno mjesto gdje bi se mogao održati život. Ostali superteranski planeti, pretpostavlja se, vodeni su svjetovi s oceanima dubokima stotine kilometara koji prekrivaju čitavu površinu planeta. Jedna vrsta superteranskih planeta opisuje se kao “ktonski planeti”. To su bivši plinoviti divovi koji su izgubili svoju ogromnu atmosferu ostavljajući samo stjenovitu jezgru. U našem solarnom sustavu nema takvih planeta.
Neptunski planeti
To su planeti koji su manji od plinovitih divova.U našem solarnom sustavu u ovu kategoriju spadaju Neptun i Uran. Njihova masa je 10 do pedeset puta veća od Zemljine. Dosada ih je pronađeno preko stotinu i većina se nalazi u vrućoj zoni blizu svoje matične zvijezde (za razliku od Neptuna i Urana koji se nalaze daleko u hladnim područjima solarnog sustava). Neptunski planeti ne mogu ugostiti život nalik onom na Zemlji jer nemaju čvrstu površinu, osim eventualnih stjenovitih jezgri koje su pod ekstremnim pritiskom. Baš poput plinovitih divova u našem sustavu, neptunski planeti vjerojatno imaju velike sustave mjeseca na kojima bi se se uz prave uvjete mogao održati život.
Jovijanskii planeti
Zahvaljujući svojoj veličini zbog koje ih je najlakše detektirati, većina planeta otkrivenih izvan Sunčevog sustava spada u skupinu jovijanskih planeta. To su planeti 50 puta masivniji od Zemlje. Jupiter i Saturn spadaju u ovu kategoriju, ali za razliku od mnogih dosada otkrivenih ekstrasolarnih jovijanskih planeta, obitavaju u hladnoj vanjskoj zoni našeg sustava. Do danas, jedna od sto otkrivenih ovakvih planeta nalazi se u nastanjivoj zoni zvijezde domaćina. Dok sami jovijanski planeti ne mogu ugostiti život nalik onom na Zemlji, još uvijek postoji mogućnost da imaju mjesece na kojima bi razvoj života bio moguć.
Izvor: WiredCosmos
