Većina ljudi osjetila je strah pred javnim nastupom u nekoj mjeri.
Strah se može definirati kao pobuđeno averzivno emocionalno stanje čija je funkcija priprema organizma na suočavanje sa prijetećom situacijom.
Ovaj strah toliko je ozbiljan da ga mnogi ljudi ocjenjuju većim od smrti kad su ispitani o svojim najvećim strahovima. Podaci s Instituta za statisička istraživanja mozga procjenjuju da 74 posto populacije ima strah od javnog govora i iskustvo fizičke nelagode na samu pomisao, a neki ulože puno truda upravo u izbjegavanje takvih situacija.
Kako se netko može bojati javnog nastupa više nego same smrti? Evolucijski odgovor je da su ljudi, u suštini, društvene životinje.
Naši preci znali su preživjeti velike prijetnje, poput većih predatora i gladi, surađivanjem u grupi. Članovi grupe mogli su obavijestiti druge o prijetnji koja je u blizini ili im pomoći u borbi. Ovaj grupni mentalitet koji je doslovno značio život ili smrt oblikovao je društvena bića kakva smo danas, ali je i potaknuo strah od isključivanja. Evoluirali smo kako bismo štitili vlastitu reputaciju jer progon iz grupe ima fatalne posljedice, piše Curiosity. Kip Williams, profesor psiholoških studija na Sveučilištu Purdue u Indiani, objasnio je za Psychology Today: “Isključenje nije samo oblik društvene smrti, nego i rezultira smrću. Životinja se ne može sama obraniti od predatora, ne može sakupiti dovoljno hrane i slično, i obično umre u kratkom roku.”
Iako je ovo netočno za današnje ljude, instinkt za preživljavanjem na djelu je i kada mozak procijeni javni nastup kao opasnu situaciju. Urođeni odgovor borbe ili bijega (eng. fight-or-flight response) koji aktivira hipotalamus, odašilje hormone i potiče rad nadbubrežnih žlijezda, što rezultira otpuštanjem adrenalina u krvotok. Otud znojni dlanovi, ubrzani rad srca i želja za bijegom.
