Istraživanja o anatomiji morskih zvijezda otkrila su iznenađujuće saznanje da njihova struktura više nalikuje na glavu nego na tijelo s udovima kako smo uvijek prethodno mislili. Naime, morske zvijezde su zapravo stvorenja čija je građa slična glavi koja se proteže u pet smjerova.
Znanstveni svijet dugo se mučio s razumijevanjem evolucijskog puta ekinodermi – skupine životinja koja uključuje morske zvijezde i ježince – i njihove transformacije iz organizama s dvostranom simetričnošću, karakteristične za veliku većinu životinjskog svijeta, u bića s petostrukom simetrijom. Dr. Jeff Thompson i njegov tim s University of Southampton proučavali su kako se dijelovi tijela ekinodermi odnose na tijelo ostalih organizama i otkrili da su prethodne pretpostavke bile netočne.
Zanimljivo je da ekinodermi započinju svoj životni ciklus kao larve sa standardnom dvostranom simetrijom, nakon čega prolaze kroz dramatičan proces metamorfoze u odrasle oblike s petostrukom simetrijom. Ovaj prijelaz je do sada bio nejasan.
Kroz daljnje proučavanje, znanstvenici su se usredotočili na aktivnost gena u vanjskim slojevima Patiria miniata, vrste morske zvijezde, te su usporedili njihovu aktivnost s genima kod vretenaca i kralježnjaka. Otkrili su da se većina gena aktivnih u vanjskom sloju morskih zvijezda poklapa s genima koji se aktiviraju u glavama vretenaca i kralježnjaka, a ne u njihovim trupovima.
Ovi rezultati ukazuju na to da se “ruke” morske zvijezde, koje se protežu od središta tijela, zapravo mogu usporediti s različitim dijelovima glave. Dr. Thompson objašnjava da su ove “ruke” zapravo proširenja glave, a ne udovi u pravom smislu riječi. Anatomija morske zvijezde je, prema tome, gotovo cijela “glava” s usnom šupljinom okrenutom prema dnu i anusom koji se nalazi suprotno.
Daljnja istraživanja su usmjerena na potragu za fosilima koji bi mogli pokazati međuoblike tijekom evolucijskog procesa ekinodermi, čime bi se moglo bolje razumjeti kako su se izgubili geni koji formiraju trup.
Profesor Chris Lowe sa Stanford University vodio je studiju koja rasvjetljava kako su ekinodermi došli do svojih neobičnih oblika s pet dijelova. Prema njegovim riječima, ispod te neuobičajene organizacije tijela još uvijek je moguće vidjeti molekularnu strukturu koja se dijeli s drugim bilateralnim životinjama, pružajući uvid u evoluciju ekinodermi iz njihovih bilateralnih predaka.
Thurston Lacalli komentira da je novo otkriće pokazalo kako je postignut specifičan oblik tijela morskih zvijezda, koje možemo promatrati kao “glavu bez tijela koja se kreće po morskom dnu”, koristeći svoje usne koje su se prilagodile za kretanje. Ovaj rad, iako usredotočen na morske zvijezde, sugerira slične evolucijske procese i za druge ekinoderme, sugerirajući duboko promijenjeni bilateralni tjelesni plan od kojeg su potekli.
Ova otkrića omogućuju bolje razumijevanje ranog fosilnog zapisa ekinodermi i daju nove perspektive u usporedbi regija ljudskog mozga s onima kod ekinodermi, čime se otvara novo poglavlje u razumijevanju evolucije složenih životinjskih struktura.
