Nema nikakve bitne razlike između magle i oblaka visoko na nebu. Kad se oblak nalazi u blizini ili na površini tla ili mora naziva se maglom. Najobičnija magla je ona koja se vidi noću i rano izjutra u nizinama i nad manjim vodenim površinama.
Magla obično nastaje kad hladne zračne struje s visine naiđu na topliju površinu zemlje ili vode. Magle su u jesen vrlo česte, jer se zrak iz dana u dan brže hladi nego zemlja ili voda. Predvečer, za vrijeme tihih noći, na niskim mjestima u blizini zemlje često se stvara tanko pramenje magle.
Kako se zemlja noću hladi, i zrak što se nalazi neposredno nad njom postaje hladniji. Tamo gdje se hladniji zrak dodiruje s vlažnim, toplijim gornjim zrakom, stvara se magla. Opće je pravilo da su magle u gradu gušće nego u polju. Gradovi su puni prašine i čađi, koja se miješa s malim česticama vode i stvara gušću maglu.
U blizini Newfoundlandske obale, koja spada u najmaglovitije dijelove svijeta, magla se stvara prolaskom vlažnog, toplog zraka preko hladne vode, koja iz arktičkih predjela teče na jug. Hladnoća vode kondenzira vlagu zraka u sićušne kapi vode. Te kapi nisu dovoljno velike da padnu kao kiša, te ostaju u zraku kao magla.
Magle San Franciska se stvaraju na suprotan način. Tamo hladan jutarnji povjetarac puše preko pješčanih dina, i ako je prethodne noći kiša ovlažila pijesak, od isparene vlage se stvara debeli sloj magle.
Magle vrlo često izgledaju gušće od oblaka zbog toga što su kapljice magle manje. Veliki broj malih kapljica upije više svjetlosti nego manji broj velikih kapljica (kao kod oblaka), pa nam stoga magla izgleda gušća.
