Pretpovijesne špiljske slikarije govore nam da se čovjek bar posljednjih trideset tisuća godina uređivao i uljepšavao brijanjem. Prve su britve vjerojatno bile izrađene od kremena koji, prelomljen, može imati izvanredno oštar brid. One su, dakako, bile »potrošne«, jer se nisu dale brusiti. Sličnim su se britvama od vulkanskog stakla koristili Azteci koji su se tako brijali sve do šesnaestog, a stanovnici srednje Afrike do dvadesetog stoljeća.
Trajne su se britve razvile s pojavom metala pa su tako u trećem tisućljeću prije Krista britve od bakra postale već sasvim uobičajene. Stari su Egipćani općenito smatrali da su dlake na licu znak zapuštenosti te su se redovito brijali – iako su promjene mode povremeno dopuštale uredno podrezane brčiće i malu kozju bradicu. Imućni su među poslugom imali i brijača, no postojali su i javni brijači za siromašnije Egipćane. Tako Satira o zanatima, nastala oko 1700. pr. Kr., opisuje nekog lutajućeg gradskog brijača koji se »žrtvuje« dijelu lica koji se zove »brada« te šeće »iz ulice u ulicu u potrazi za nekim da ga obrije«.
U staroj se Mezopotamiji do brijača više držalo, i to možda zato što su bili organizirani u cehove. Svaki je grad imao mnoštvo brijačnica, obično poredanih u istoj ulici, koje su zadovoljavale potrebe javnosti. Mušterije su brijali britvom i plovućcem pa ih masirali uljima i parfemima.Neke od najfinije izrađenih britava Staroga svijeta pronađene su u Skandinaviji. Bile su izrađene od bronce, a potječu od 1500. g. pr. Kr. pa nadalje. Britve iskopane iz danskih tumulusa, nastale između 1300. i 1200. g. pr. Kr., bile su umetnute u kožnate kutijice te imaju lijepo izrađene drške u obliku konjske glave, dok su im sječiva urešena mitološkim prizorima. Ljudi u tim grobovima, potpuno očuvani u hermetičkih ljesovima izrađenim iz čitavih debala, bili su izbrijani potpuno i glatko. A prema Juliju Cezaru (to jest zapisu iz 50. g. pr. Kr.), »Britanci briju sve dijelove tijela osim glave i brkova«.
Slični su običaji, koliko je poznato, vladali i od 4. stoljeća pr. Kr. u Indiji gdje su, kako nam javljaju suvremeni autori, muškarci držali bradu pod kontrolom škarama i britvama, ali su brijali i prsa i stidne dlake. Onodobne su Indijke neželjene dlake s nogu skidale britvom i pincetom, što su činile i antičke Grkinje, no one su poznavale i alternativu – prljenje dlaka uljanicom, za što je očito trebalo imati jake živce. Grci su se pak počeli brijati tek potkraj četvrtog stoljeća pr. Kr., sljedeći uzor Aleksandra Velikog.
