Među najznačajnijim pothvatima u ljudskoj povijesti tehnike gradnje bila je gradnja Panamskog kanala. Prokop tog kanala utjecao na razvoj trgovine diljem svijeta. Izgradnjom tog kanala skraćena je udaljenost između mnogih luka na Atlantiku i Tihom oceanu za otprilike 13.000 kilometara, a između Velike Britanije i Novog Zelanda za 2.500 kilometara, što je smanjivalo vrijeme putovanja i automatski smanjilo troškove trgovanja na tim rutama.
Kako je prvobitno bilo zamišljeno, taj su kanal trebali izgraditi Francuzi i to tako da kanal bude u visini mora, da mu dubina bude točno 9 metara,a širina na dnu 22 metra.
Međutim, taj francuski plan nije ostvaren, pa su se 1904. godine Sjedinjene Američke Države prihvatile gradnje tog kanala.Francuzi su namjeravali kopati kanal ispod razine vode, od jednog oceana do drugoga. No, taj je plan bio opasan. Naime, ukoliko bi se dogodilo da razlike između plime i oseke budu na jednoj strani oceana veće nego na drugoj, u kanalu bi dolazilo do većih strujanja vode.
Taj je plan zahtijevao i mnogo više kopanja. S obzirom na te probleme, odlučeno je da se gradi kanal s branama, što je značilo da se mora osigurati voda na većoj visini, kako bi ispunila više dijelova kanala. To je postignuto na taj način da su na rijeci Chagres podignute brane.
Brane tvore neku vrstu stubišta, preko kojega brodovi dolaze u kanal. Brodovi se podižu na nekim mjestima gdje je razina vode viša, pa se onda spuštaju na drugim mjestima. Gotovo polovica kanala prolazi kroz jezero Gatun. Brodovi koji dolaze s Atlantika podižu se do razine jezera za 28 metara kroz niz od tri brane. S one strane gdje je Tihi ocean nalazi se jedan usjek dugačak 13 kilometara. Brodovi zatim bivaju spušteni 10 metara u prvoj brani, a 18 metara kroz druge dvije brane, tako da se spuste na razinu mora. Kroz brane brodove vuku električne lokomotive koje se kreću duž obala. Brane su danas tako preuređene da se njima mogu kretati i najveći brodovi na svijetu.
