Žirafa (lat. Giraffa camelopardalis) je sisavac i ujedno najviša živuća životinja na Zemlji. Žirafa živi u afričkim savanama i zaštićena je vrsta. Čim pomislite na žirafu, zacijelo se najprije sjetite njena dugačkog vrata. Postoji i druga zanimljiva odlika ove neobične životinje – žirafa je gotovo sasvim nijema! Kažemo „gotovo sasvim zato što neke žirafe, koje su promatrane po zoološkim vrtovima, stvaraju neku vrstu zvuka. Tako, na primjer, ženke ponekad vrlo tiho muču, posebice kad izgledaju zabrinute ili nečim uplašene. Mladunčad žirafe, naročito kad ogladni, oglašava se vrlo slično mukanju mlade teladi.
Žirafin grkljan, odnosno predio grkljana u kojem su smještene glasne žice, gotovo je potpuno nerazvijen, te stoga možemo slobodno reći da žirafe uopće nemaju glasa! Ali pošto sve životinje raspolažu nekim sredstvom da se zaštite od svojih neprijetelja, priroda se postarala da i žirafu obdari nečim drugim u zamjenu za njenu moć u stvaranju zvukova. Prije svega, žirafa ima vrlo razvijen osjet sluha i osjetilo mirisa. Žirafine osjetljive uši sposobne su uhvatiti i najmanji šum. A jako razvijeno čulo mirisa omogućuje joj da u zraku „nanjuši opasnost, makar opasnost dolazila i s poprilične udaljenosti!
Drugi način žirafine odbrane je njezina sposobnost da se neprestance kreće. Osim toga, žirafa u trku postiže brzinu od 50 kilometara na sat, što znači da su na kraće udaljenosti brže i od trkaćih konja.
Žirafu štiti i sama boja njena tijela. Ona se izvanredno uklapa u šarenilo prirode gdje žirafe obično žive. Oblik i boja tih pjega koje joj prekrivaju cijelo krzno se razlikuju od podvrste do podvrste. Usprkos njezinoj veličini, vrlo je teško raspoznati žirafu kad pritajena stoji u šumi.
