Kisela kiša je posljedica zagađenja zraka. Izgaranjem ugljena, nafte i benzina, oslobađa se dim koji sadrži plinove sumporov dioksid i dušikov dioksid. Ti se plinovi dižu u atmosferu gdje se otapaju u kapljicama vode i stvaraju razrijeđene kiseline. Te kiseline potom na zemlju padaju zajedno s kišom.
Kisela kiša štetno djeluje na biljke, životinje i građevine. Njezini su učinci pogubniji u blizini gradova i industrijskih područja. Može je otpuhati vjetar pa pada na udaljenostima od nekoliko tisuća kilometara od mjesta nastanka. Na primjer, veći dio kiselih kiša u Kanadi posljedica je dima iz tvornica i električnih centrala u SAD-u. Iako su učinci kiselih kiša posve očiti, nitko ne zna zasigurno kako nastaju.
Sprečavanje pojave kisele kiše
Većina plinova koji stvaraju kiselu kišu najvjerojatnije potječe iz električnih centrala i tvornica ili iz ispušnih plinova motornih vozila. Ti se kiseli plinovi mogu smanjiti korištenjem onih vrsta ugljena i nafte koji sadrže malo sumpora, te pročišćavanjem otpadnih plinova kemijskim pročišćivačima prije ispuštanja iz dimnjaka tvornica i električnih centrala. U automobile se mogu ugraditi katalizatori koji smanjuju štetnost ispušnih automobilskih plinova. Ali sve su te metode skupe, a ima vlada i kompanija koje izbjegavaju u to utrošiti novac. Dugoročno gledano, samo pažljivim korištenjem energije, čišćim tvornicama i smanjenjem broja motornih vozila, smanjit će se zagađenje zraka
Kisela kiša ubija ribe i oštećuje ili uništava drveće u Sjevernoj Americi i Europi. Šteti usjevima, pa čak i vodi koju pijemo.
