Škrob pruža više hrane čovječanstvu nego bilo koja druga tvar. Već i zbog toga, škrob je jedna od najvažnijih tvari na svijetu. Škrob se, međutim, koristi na još mnogo načina: kao ljepilo, za pranje rublja, za proizvodnju toaletnih potrepština i u mnoge druge svrhe.
Škrob se stvara u biljkama u obliku sitnih zrnaca u velikim količinama. Pomoću Sunčeve svjetlosti i klorofila (zelene tvari u lišću) biljke kombiniraju vodu iz tla i ugljični dioksid iz zraka da bi proizvele šećer. Taj šećer biljke pretvaraju u škrob.
Škrob se zatim nagomilava u obliku finih zrnaca u velikim količinama u stabljikama šljaka, korijenju, lišću, plodovima i sjemenu. Krumpir, na primjer, sadrži puno škroba. Žitarice, kao što su kukuruz, riža i pšenica, također sadrže velike količine škroba.
Zbog čega biljke nagomilavaju škrob?
Škrob im služi kao hrana prilikom razvoja mladih stabljika ili pupoljaka, prije nego što postanu sposobni sami sebi stvarati hranjive tvari.Ljudima i životinjama škrob predstavlja hranu što daje energiju, tj. snagu. Kao i šećer, škrob je sastavljen od ugljika, vodika i kisika. Škrob nije sladak. Obično je bez ikakva ukusa.
Škrob se dobiva mrvljenjem dijelova biljaka što ga sadrže. Zatim se ispire vodom, a poslije toga se taloži na dnu velikih bačava. U daljem postupku voda se cijedi iz vlažna škroba, pa se masa suši i melje u prah. Od najvažnijih izvora za dobivanje škroba navest ćemo krumpir, žitarice, slatki krumpir, malajsku palmu sago i manioku (biljku koja raste u tropskim područjima Amerike).
