Dijamant je najtvrđi element poznat čovjeku. Nastao je sabijanjem masa vrućeg tekućeg kamena. Po mišljenju znanstvenika, to se dogodilo prije stotinu milijuna godina.U to doba ispod Zemljine površine postojala je masa vrućeg tekućeg kamena. Zemlja se nalazila u prvom razdoblju hlađenja i u tom je procesu masa tekućeg kamena bila izvrgnuta golemoj toplini i tlaku. Odigrali su se određeni kemijski procesi, u kojima je došlo do stvaranja kristaliziranog ugljika – koji nazivamo dijamant.
Tvrdoća i sjaj su dvije prepoznatljive karakteristike dijamanta. Dijamant je zapravo pet puta tvrđi od korunda, koji je po tvrdoći odmah iza dijamanta. Zbog njegove tvrdoće, obrada dijamanta u dragulj je vrlo složen posao, koji zahtijeva veliku vještinu. Najprije, dijamant se cijepa ili dijeli. Da bi se rascijepio točno po prirodnim ravninama, najprije ga moramo do u detalje proučiti. Kad smo ga proučili, po tim ravninama se drugim dijamantom, koji ima oštar vrh, usiječe tanak zarez i na tu crtu se postavlja željezno ili čelično sjecivo i zadaje oštar udarac. Ako je sve obavljeno kako valja, dijamant, najtvrđi mineral na svijetu, odmah se cijepa na dva dijela u točno željenu pravcu!
Dijamantima se također uređuju i ploštice. To se čini na željeznom kotaču koji se okreće velikom brzinom i na čiju se ivicu stavlja dijamantska prašina pomiješana s uljem. Prosječan dijamant ima 58 ploštica! Sve se to radi da bi dijamant dobio pravi oblik i sjaj.
Pronalazak dijamanta.
Kad je prvi sloj gline uklonjen, utvrđeno je da žuta zemlja prelazi u čvrstu stijenu zelenkasto-plave boje. I u tom sloju pronađeni, su dijamanti. I tako su ljudi počeli kopati u tim područjima i po tisuću metara duboko, pa je to kopanje predstavljalo početak suvremenih metoda istraživanja i pridobivanja dijamanata, Najveći svjetski proizvođači dijamanata su Australija, Rusija i Južnoafrička Republika.
Danas se vjeruje da su pravi izvori dijamanata krateri ugašenih vulkana. Ti geološki oblici se, poput cijevi, spuštaju duboko u Zemljinu utrobu, pa se pretpostavlja da su to nekada bili otvori vulkana. Zbog svoje boje, stijene u takvim otvorima nazivaju se ,”plave stijene”. Da bi se iskopala takva plava stijena, najprije se načini okno ispod zemlje, kao i bočni tuneli što vode do naslaga. Stijene koje sadrže dijamante potom se buše pomoću električnih bušilica, a onda se takav istrošeni materijal šalje na površinu. Potom se materijal omekša i drobi, sve dok ne ostanu čitavi samo najteži komadi. Te komade zatim nosi struja vode preko željeznog stola premazanog masnoćom. Dijamanti zastanu i zalijepe se na masnu površinu stola, dok ostali materijal otječe s vodom
