Povijest

Kako izgledaju najveličanstvenije grobnice svijeta?

najvelicanstvenije-grobnice1

U bogatim društvima s dobro razvijenom arhitekturom i umjetnošću poznato je da se velika pažnja pridavala izgradnji velebne grobnice…

U bogatim društvima s dobro razvijenom arhitekturom i umjetnošću poznato je da se velika pažnja pridavala izgradnji velebne grobnice… U bogatim društvima s dobro razvijenom arhitekturom i umjetnošću poznato je da se velika pažnja pridavala izgradnji velebne grobnice u čast poginulom faraonu, caru, kralju ili karizmatičnom vođi za kojeg se smatralo da zaslužio spomenik koji će svjedočiti o raskošno minulom životu.

One nam govore o društvima koja poštuju svoje vođe te su spremna uložiti čitavo bogatstvo kako bi sačuvali uspomenu na njih.

Keopsova piramida grobnica je faraona Kufua u Gizi, kojeg su Grci još zvali i Keops. Smatra se najstarijom i najpoznatijom građevinom čovječanstva. Dio je piramida u Gizi zapadno od rijeke Nila. Najveća je, a blizu nje se nalazi Velika sfinga, te Kefrenova piramida. Drevni egipatski kraljevi vjerovali su da zagrobni život ovisi o načinu očuvanja njihova tijela nakon smrti.

Tutankhamonova grobnica. Tutankhamon je bio kralj Egipta od svoje devete do osamnaeste godine, kada je umro 1327. godine prije nove ere. Njegova grobnica u Dolini kraljeva u Tebi bila je zatrpana ispod šute zaostale od gradnje grobnice Ramzesa VI. i zbog toga je ostala daleko od očiju pljačkaša grobova. U studenom godine 1922. Howard Carter, britanski arheolog, otkriva grobnicu nepoznatog faraona, netaknutu, a sadržavala je neke od najljepših primjera egipatske umjetnosti. Mumija Kralja Tuta bila je u tri lijesa položena jedan u drugome, od kojih je prvi bio od čistog zlata, a dva vanjska bila su od pozlaćenog drveta. Iako je grobnica, s obzirom na moćne piramide, sasvim malena, svjedoči o misterioznom svjedočanstvu kao i bogatom životu mladoga faraona.

Riznica faraona“. Uzak prolaz između stijena vodi do Khasné ili „Riznice faraona“, nedovršene grobnice u Petri u jugozapadnom Jordanu. Riznica pripada skupini grobnica koju su u 3. Stoljeću izgradili Nabatejci koje su kasnije pokorili Rimljani. Građevina od ružičastog pješčenjaka je 27 metara široka i 40 metara visoka, a urezana je u glatku liticu. Riznica je kasnije služila kao kršćanska crkva, a i križari su je koristili kao uporište. Ponovno ju je otkrio švicarski istraživač Johann Burckhardt 1812.g.„Riznica faraona“. Uzak prolaz između stijena vodi do Khasné ili „Riznice faraona“, nedovršene grobnice u Petri u jugozapadnom Jordanu. Riznica pripada skupini grobnica koju su u 3. Stoljeću izgradili Nabatejci koje su kasnije pokorili Rimljani. Građevina od ružičastog pješčenjaka je 27 metara široka i 40 metara visoka, a urezana je u glatku liticu. Riznica je kasnije služila kao kršćanska crkva, a i križari su je koristili kao uporište. Ponovno ju je otkrio švicarski istraživač Johann Burckhardt 1812.g.

Mauzolej u Halikarnasu smatra se nadahnućem svim budućim grobnicama diljem svijeta, a koji je za svoje vječno počivalište naručio satrap Mauzol, pokrajinski namjesnik perzijske satrapije Karije. Nastaje 306. godine pr. Kr, nalazi se na obali Egejskog mora, u jugozapadnom dijelu današnje Turske. Gotovo 17. Stoljeća ostao je u svom prvobitnom stanju, no snažan zemljotres gotovo je izbrisao čitavi izgled grobnice. Ostaci mauzoleja upotrijebljeni su kako bi vitezovi reda Svetog Ivana u 15. stoljeću utvrdili i ojačali zamak u okolici Halikarnasa. Od tada samo se pretpostavlja izgled grobnice, a na samoj lokaciji moguće je vidjeti ostatke temelja. Pokušane su brojne rekonstrukcije, ali sve su samo nagađanja, zapravo se ne može sa sigurnošću potvrditi kako je nekad izgledala ta magična građevina.

Ratnici od terakote. Godine 1974. radnici su, kopajući pokraj Xiana u sjeverozapadnoj Kini, slučajno otkrili jedan od najvećih arheoloških nalaza 20. stoljeća: jamu u kojoj se nalazila velika vojska ratnika načinjenih od terakote (pečene gline). Otkrilo se da su to čuvari grobnice prvog kineskog cara Qin Shihuanga (259-210. god. pr. Kr). U prvoj jami nađeno je više od 6 000 vojnika u prirodnoj veličini, a u druge dvije jame, koje su naknadno otkrivene, ima ih i više. Careva grobnica još nije istražena ali vjeruje se da car počiva u podzemnoj palači.Nintokuova grobnica u Osaki (Japan), nakon piramide i grobnice s ratnicima od terakote, treća je po veličini u svijetu. Vjeruje se da je riječ o grobnici cara Nintokua koji je vladao tijekom 4. stoljeća. Duga je 486 metara, a visina joj je 35 metara. Sastoji se od humka oblika ključanice okružena sa tri opkopa. Car je vjerojatno pokopan u sredini kroz odgovarajući okomiti rov, a nakon toga grob je zapečaćen. U 19. Stoljeću arheolozi su iskopavali humku i otkrili vrijedne nalaze koji su uključivali oklop presvučen zlatom, kacigu i mač nađene unutar sarkofaga.

Taj MAHAL najpoznatiji je indijski spomenik, smješten na obali rijeke Jumna kod Agre. Sagrađen je kao grobnica u čast Mumtaz Mahal, voljene žene mogulskog cara šaha Džahana, koji danas također leži u toj grobnici. Svaki je detalj te grobnice bio u simetriji sa svim ostalim, i tako činio najharmoničniji grob svih vremena. Nakon careve smrti, te smještanjem njega u istu grobnicu, ta simetrija je narušena. Car je unajmio najbolje arhitekte da sagrade ovaj mauzolej uz pomoć 20 000 radnika a bio je završen 1643. Kako su prikazi ljudi zabranjeni u islamskoj umjetnosti, mramor kojim je grobnica ukrašena nosi biljne uzorke. Neka od blaga Taj Mahala bila su ukradena, ali je sve s ljubavlju i obnovljeno.

Pogrebni brod iz Oseberga. Dugi brod iz Oseberga pronađen 1903. godine smatra se najljepšim od svih vikinških pogrebnih brodova. Ostao je sačuvan u glini na lokalitetu 113 kilometara južno od Osla u Norveškoj. Kad je otkopan, dijelovi su konzervirani i ponovno je sastavljen. Napravljen je od hrastovine, ali iako je imao vesla za 30 ljudi, vjerojatno nije bio predviđen za plovidbu. Sagrađen je oko 820. I poslužio je kao grobna komora za kraljevnu i njenu sluškinju, koje su pokopane sa svime što će im biti potrebno u zagrobnom životu, uključujući i posuđe i krevet.

Napoleonova grobnica. Najmlađi grobni spomenik, ali i spomenik novijeg doba svakako je vrijedno spomenuti. Pošto je osvojio veliki dio Europe, Napoleon je umro 1821. u izgnanstvu na otoku Sveta Helena u južnom Atlantiku. Kasnije su njegovi ostaci vraćeni u Francusku, gdje je za njega sagrađena prekrasna grobnica u crkvi Les Invalides u Parizu. Godine 1861. Napoleonovi ostaci preneseni su u tu grobnicu, oko koje su upisana imena svih njegovih vojnih pobjeda. Tijelo mu je smješteno u šest sanduka sastavljenih jedan u drugi. Najmanji sanduk bio je od željeza prekrivena kositrom, drugi od mahagonija, treći i četvrti od olova, peti od ebanovine a šesti od hrastovine. Sada su uz tu grobnicu i grobnice drugih francuskih vojnih junaka

POPULARNO

To Top