Vjerojatno danas ne možete zamisliti autoput ili cestu kojom se voze automobili bez ikakvih prometnih znakova koji će opomenuti vozače na opasna mjesta, raskrižja, krivine, radove na cesti ili da se nalaze u blizini gradovima i naseljima? Kako na kopnenim tako su i na morskim putovima potrebni takvi prometni znaci i putokazi, a jedan od njih je svjetionik.
Svjetionik je uređaj, tj. visoka zgrada, koji emisijom svjetlosnih signala omogućava navigaciju moreplovcima. Njegove se svjetla pale i gase kako bi signalizirali mornarima put u luku, te im na taj način pomažu u lociranju njihovog položaja na moru i obraćaju pozornost na opasne sprudove i grebene.
Prvi svjetionici bili su niske kule na kojima su postavljane metalne košare pune zapaljenog drveta ili ugljena. Te su kule ljudi po svoj prilici počeli graditi odmah pošto su se počeli brodovima otiskivati na more, prije mnogo tisuća godina. Ne znamo točno kad se to dogodilo, ali znamo da se već u 7. stoljeću prije naše ere na rtu Sigeum u Helespontu ili Dardanelima uzdizao jedan nadaleko i naširoko poznat svjetionik.
Najčuveniji svjetionik u staro doba bio je mramorni Faros u Aleksandriji u Egiptu. Dobio je ime po otoku na kojem je podignut, a ubrajali su ga u sedam svjetskih čuda. Od 3. stoljeća prije nove ere sjajna vatra što je plamtjela na njegovu vrhu pokazivala je brodovima put u Aleksandriju.
Rimljani su gradili mnoge čuvene svjetionike, kao što je onaj u Boulogne-Sur-Meru, u Francuskoj koji je u 17. stoljeću još uvijek bio u upotrebi. Ali, da su sačuvani, svi bi ti svjetionici izgledali maleni i bijedni u usporedbi s današnjim svjetionicima.
