DRUŠTVO

Kako pamtimo?

kako-pamtimo

Kao što učimo u školi, pamćenje se dijeli na kratkotrajno i dugotrajno. Svatko od nas želi zapamtiti određene događaje ili osobe,ali isto tako neke želi zaboraviti.

Kao što učimo u školi, pamćenje se dijeli na kratkotrajno i dugotrajno. Svatko od nas želi zapamtiti određene događaje ili osobe,ali isto tako neke želi zaboraviti. Nitko nije u stanju objasniti sposobnost mozga da pamti i koristi stečena znanja i iskustva, iako znamo dosta metoda kako da lakše zapamtimo i prisjetimo se željenih događaja.

Memorija ili pamćenje je sposobnost da se zadrži u sjećanju sve što smo doživjeli u bliskoj ili dalekoj prošlosti.

Sve što čovjek proživi ostavlja trag u mozgu. Najveći problem je samo prisjećanje na događaj koji vam je zacrtan u mozgu. Na primjer, kad vas profesor pita da li se sjećate obrađivane teme od prošlog tjedna bit će vam puno teže sjetiti se nego da je spomenuo temu i pitao vas da li je o njoj već bilo govora. To je metoda takozvanog okidača.

Drugi način pamćenja je pomoću slika. Netko puno lakše pamti događaje iz prethodne godine zahvaljujući stvorenoj slici o događaju koji se desio, ali taj trag postupno blijedi ukoliko ga ne potakne neko slično ili ponovljeno iskustvo, ili ako ga sami ne obnovimo.

Postoji nekoliko načina pamćenja. Jedan od njih je sjećanje. Ako vas nekoliko dana poslije nekog tuluma pitaju za imena ljudi koji su bili tamo, pokušat ćete se prisjetiti njihovih imena i lica. U najboljem slučaju, sjetit ćete se i lica i imena, ali nećete moći povezati koje ime pripada kojem licu. A ako vas netko pita je li Ivan bio na toj zabavi, može vam se dogoditi da ga prepoznate po imenu kao osobu koja je zaista bila na zabavi.

Zapravo, teže se sjetiti nego prepoznati. Ukoliko prepoznajete situaciju, prepoznajete ju zahvaljujući vizualnoj predstavi. To nazivamo vizualno pamćenje. Jednako tako, netko lakše pamti pjesmu koju je pročitao ili vic koji je čuo. To nazivamo auditivnim pamćenjem. Osim toga, moguće je pamtiti i pomoću asocijacija. Svaki doživljaj je popraćen s još nekom radnjom koja se odvija istodobno, neposredno prije ili mrvicu poslije. I te dvije radnje vas mogu asocirati baš na doživljaj kojeg se želite sjetiti. I kad se sjetite takvog događaja, obično se sjetite i onoga što je taj događaj pratilo.

Komentiraj

Pošalji odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

POPULARNO

Vrh