Pamuk je po možda i najvažnije vlakno za izradbu tkanina. To je mekano vlakno koje raste oko sjemena biljke Gossypium.Vlakna biljke pamuka koriste se za izradu odjevne tkanine koja je hladna i udobna za nošenje.
Pamučna vlakna upijaju vlagu i propuštaju je tako da koža može disati. Od pamučnih se vlakana izrađuju i ručnici, gaza, zastori, tkanina za pokućstvo i otporne industrijske tkanine. Pamuk je jeftin, savitljiv i lako se može upresti u konac te ne zahtijeva posebnu njegu, dobro se pere i dugotrajan je.
Pamuk raste u tropskim i suptropskim područjima. Svaka biljka stvara komuške (sjemene čahure) koje sadrže oko 30 sjemenki. Zrele sjemene čahure rasprsnu se i otvore te se pokažu pahuljasta vlakna. Pahuljasta masa koja se odvoji od sjemenki, poznata je kao pamučna pahuljica i koristi se za izradu tkanina. Sjemenke pamuka se ne bacaju. Iz njih se ekstrahira mast za dobivanje jestivog ulja, a sjemenke se potom prerađuju u stočnu hranu i gnojivo.
Na najvećim plantažama pamuka koriste se strojevi za gotovo sve poslove, od sijanja do branja. Na manjim plantažama u siromašnijim zemljama uzgajivači koriste skupine volova ili bivola te pamuk beru ručno. Iako je berba strojevima brža, ručno branje često je bolje zato što berači pamuka beru samo zrele sjemene čahure.Usporedba strojnog i ručnog branja: Berač pamuka može ručno ubrati I 10 kg sjemenki pamuka dnevno. Stroj može ubrati istu količinu za samo jedan sat.
Pamučna vlakna mogu biti različite dužine, između 2 i 4 centimetra. Kratka i srednje dugačka vlakna predstavljaju oko 90% svjetske proizvodnje pamučne tkanine. Najfinija vlakna izrađena su od dugačkih vlakana. Pamučna tkanina lako se boji i oslikava. Može se obraditi tako da bude vodeno-nepropusna. Ne zahvaća je ni statički elektricitet iz atmosfere pa stoga mnogo dulje ostaje čista nego ostali materijali. Danas se često pojačava drugim vlaknima, kao što su poliesterska.
Pamuk se uzgaja komercijalno u više od 75 zemalja. Najveći proizvođači su SAD, Kina i Uzbekistan, a potom slijede Indija i Pakistan.
