Gljive (lat. Fungi) spadaju u najrasprostranjenije žive organizme na Zemlji. Na svijetu postoji više stotina tisuća različitih vrsta gljiva. Hrane se ili organskom tvari koju proizvedu drugi živi organizmi (gljive paraziti), ili ostacima mrtvih organizama (gljive saprofiti), ili čak žive u simbiozi s drugim organizmima. Dio gljive koji se uzdiže iz zemlje je plodište. Pravo je tijelo gljive micelij, koji raste skriven u zemlji. Isprepleten je od tankih niti, hifa, koje imaju sposobnost upijanja vode i mineralnih tvari u njoj otopljenih.
Mikoriza je poseban oblik simbioze između gljive i drugih biljaka. U nekih vrsta hife gljive prodiru u unutrašnjost korijena drveta i zamjenjuju njegove dlačice pri upijanju vode iz tla. Biljka, sa svoje strane, prepušta gljivi jedan dio organskih tvari koje proizvede fotosintezom, opskrbljujući ju tako hranom.
Postoje na tisuće mikroskopskih gljiva koje nisu vidljive golim okom. Mikroskopske su gljive, npr. plijesni, koje se razviju na voću i povrću. I kvasci su mikroskopske gljive, koje čovjek poznaje i koristi još od antičkih vremena. Poznat je pivski kvasac, koji se dodaje tijestu za kruh, da bi se ono diglo, uskislo.
Razmnožavanje gljive
Iz zrelog plodišta gljive ispadaju spore kojima se gljiva razmnožava. Spore su sitna lagana zrnca, smještena na donjoj strani klobuka. Kada padnu na tlo spore klijaju i proizvode niti – hife, koje će izgraditi micelij. Micelij će se rastući razgranati, iz njega će se razviti tijelo s plodištem koje će kada sazrije dati spore, od kojih će započeti novi ciklus razmnožavanja gljiva. Na svakom plodištu gljive ima do nekoliko milijardi spora.
Najpoznatije jestive gljive su: vrganj (Boletus edulis), djed (Boletus scaber), sunčanica (Lepiota procera), smrčak (Morchella esculenta), blagva (Amanita caesarea), puza (Armillariella mellea) i pečurka (Agaricus hortensis).
Neke gljive mogu uzrokovati smrt, ako ih pojedemo. To su: zelena pupavka (Amanita phalloides), bijela pupavka (Amanita verna), smrdljiva pupavka (Amanita virosa) i muhara (Amanita muscaria)
Gljive su uistinu korisne za prirodu. Da bi došle do hrane, one razgrađuju otpalo lišće i uginulo bilje koje prekriva prostor oko drveća, kao i ostatke svakog drugog organizma, proizvodeći ugljik dioksid, koji odlazi u zrak, i vodu i mineralne tvari, koje odlaze u tlo i postaju hrana za druge biljke.
