Definirati ljubav vrlo je težak zadatak.Osim ljubavi između bračnih partnera,djevojke i mladića, ljudi vole i svoju djecu, roditelje, braću i sestre, kućne ljubimce, državu, Boga, voli se sve i svašta. Premda u našem jeziku postoji samo jedna riječ koju koristimo u svim ovim situacijama, očito je da su u nju uključena različita značenja. Kod svake ljubavi važna je komponenta: briga o voljenoj osobi. Ako ne postoji iskrena briga, ono što izgleda kao ljubav zapravo je samo jedna vrsta želje. Npr. adolescent može reći svojoj djevojci: „Volim te“, samo da bi je privolio na spolni odnos, i recimo želja za bogatstvom, položajem može biti razlog da se osoba pretvara da nekoga voli, kako bi postigla te ciljeve.
S obzirom na to da ljubav i seksualna želja mogu biti požudne, katkad ih je teško razlikovati, što se intenziteta tiče. Općenito govoreći, seksualna želja je uže usmjerena i lakše ju je osloboditi, dok je ljubav složenija emocija. Bez poštovanja i brige, naša pažnja koju pridajemo drugoj osobi samo je imitacija ljubavi. Poštovanje nam omogućuje da cijenimo identitet voljene osobe i time nas priječi od sebičnog iskorištavanja te osobe. Onda kada u ljubavnom odnosu nedostaju poštovanje i briga, osobe u vezi počinju funkcionirati kao ovisnici o alkoholu ili drogi.
Često je teško povući granicu između ljubavi i sviđanja. Psiholozi vjeruju da je jednina razlika između ta dva fenomena u dubini osjećaja i stupnja uključivanja u drugu osobu.
Kada kažemo „Ljubav je slijepa“ često mislimo na intenzitet romantične ljubavi koji iskrivljuje objektivnost. U žudnji za voljenom osobom previđamo njezine mane, uveličamo vrline i gubimo svaki smisao za mjeru. Ljudi koji na romantičnu ljubav gledaju kao na znak slabosti ili ometanja karijere vjerojatno si neće dopustiti da se zaljube (onoliko koliko netko uopće može kontrolirati ovakve emocije). No, ljudi koji vjeruju da je ljubav oplemenjujuća i budi u čovjeku ono najbolje, mogu aktivno tragati za pogodnim objektom ljubavi. Spremnost za ljubav može biti odraz nade da će biti voljeni; ako je to zaista slučaj, učestalost romantičnih ljubavi može se smanjivati kako ljudi stare jer se smanjuju i njihova očekivanja da će im osjećaji biti uzvraćeni. Voljeti se može, kao i biti zaljubljen, bez obzira na to uzvraća li druga osoba ljubav. Neovisno na to koji oblik voljenja bio u pitanju, to je najčešće prolazna faza, koja u prosjeku traje godinu-dvije. Najčešće se romantična ljubav pretvara u drugi oblik koji se naziva prijateljska ljubav ili postupno nestaje zbog sukoba, dosade ili gubitka interesa.
CIKLUS LJUBAVI
Ljubav u fazi promjene najvažnije je razdoblje romantične ljubavi. U ovoj fazi počinje se smanjivati početno uzbuđenje zbog upoznavanja nove osobe i strast novog seksualnog odnosa, ushit se gubi ako i nije već potpuno nestao. Partneri počinju primjećivati jedno na drugome nesavršenosti koje prije nisu vidjeli ili nisu na njih obraćali pažnju, pojavljuje se dosada. Do frustracija dolazi kad ljubav ne ispuni naša očekivanja, kad shvatimo da svi naši problemi nisu „nestali“ ili kad otkrijemo da ekstaza ne može trajati zauvijek, bez prekida. Kad se, s druge strane, uzimajući u obzir elemente kao što su motivacija, fleksibilnost, suradnja i malo sreće, sukobi riješe, odnos se vraća u stadij „voljenja“. Kad se to dogodi, može se stvoriti novi oblik odnosa koji je snažniji, jer je ojačan sposobnošću uspješnog rješavanja sukoba. Uzajamno povjerenje više nije pitanje vjere, već rezultat iskustva.
Kao što ljudi koji se zaljube uživaju u spoznajama koje stječu o svojim partnerima i u otkrivanju o sebi, ljudi koji se odljubljuju sve su manje otvoreni, prisni i zainteresirani za svoje partnere. Komunikacija je sve napetija jer partneri više nisu na „istoj valnoj duljini“, i koja da se god poteškoća pojavi u ovoj fazi odnosa činit će se da nije vrijedna truda da se nadvlada. Jednom kad se „odljube“, neki se ljudi vrlo brzo vraćaju u stanje spremnosti za novu ljubav, nimalo slabiji, već mudriji i bogatiji za jedno ljubavno iskustvo.
Rijetko kad strast i uzbuđenje romantičnog ljubavnog odnosa traje duže od nekoliko godina. Obično, romansu zamjenjuje druga, jača vrsta ljubavi koja ulazi u novo stanje ravnoteže. Ona se naziva prijateljska ljubav, na koju se može gledati kao na stabilniju ljubav koja se temelji na dijeljenju, brizi, povjerenju, uključenosti i zajedništvu, a ne na strasti. Prijateljska ljubav je manje burna i više predvidljiva od romantične, pa za mnoge ljude to znači ugodnu, sigurnu vrstu veze. Prijateljska ljubav karakteristična je za brak i dugotrajne veze. Zbog toga što je manje posesivna i zahtjevna od romantične ljubavi, ona dopušta ljudima da nastave živjeti i u drugim područjima – raditi, odgajati djecu/imati djecu, imati hobije, imati prijatelje – uz minimalno ometanje. Ona je utemeljena na realnosti i pouzdanoj ljubavi, za razliku od romantične, koja je prečesto utemeljena samo na idealima i maštanjima.
LJUBAV I SEKS
Veza ljubavi i seksa u našem je društvu vrlo složena. Tradicionalno se žene učilo da je ljubav preduvjet za seks, dok se muškarce poticalo na seksualno iskustvo, bez obzira na to postoji li ljubav ili ne.Tijekom 60-ih i 70-ih, predbračni je seks postajao sve prihvatljiviji i za žene, isprva samo ako su zaručene, a poslije i kad su uključene u „ozbiljnu vezu“.
SEKS BEZ LJUBAVI
Seks, koji uključuje ljude koji se ne vole, nazivamo usputnim/neosobnim seksom. Zaljubljeni katkad mogu imati usputni seks na način da previše ne razmišljaju o njemu ili da se on zbiva bez međusobne komunikacije.Nema ničeg samog po sebi lošeg u neosobnom seksu, ako su obje strane pritom na njega jasno pristale. Neki ljudi više uživaju u osobnom, prisnom seksu, nadajući se da će se on razviti u ljubav. Moralisti bi bili sretniji kad bi se moglo dokazati da seks bez ljubavi nije moguć. Odnos u kojem postoji ljubav, ako nije u fazi problema, pruža određenu zaštitu od seksualnog iskorištavanja. Seks bez ljubavi nosi veliku mjeru nerazumijevanja i uključuje veći rizik od iskorištavanja od strane partnera, bez obraćanja pažnje na vaše osjećaje i potrebe.
LJUBAV BEZ SEKSA
Postoje različite okolnosti u kojima ljubavni odnos postoji bez seksa. U romantičnoj i prijateljskoj ljubavi često nema seksualnog dijela, a do takve odluke dolazi na temelju vjerskih uvjerenja, nezainteresiranosti za seks ili želje da pričekaju do braka. Ponekad su ograničenja ozbiljne bolesti ili prostorna odvojenost.
LJUBAV I BRAK
Govoriti o ljubavi a da se ne govori o njezinu odnosu s brakom, bilo bi kao govoriti o slobodnoj trgovini a da se ne spomene novac. Uza sve knjige, propovijedi, savjete i psihološko znanje, brak i dalje čini dvoje ljudi koji se pokušavaju voljeti i jedno drugom zadovoljiti potrebe. Jedan od načina prosudbe nečijeg potencijala za brak jest ostati s njim u dugotrajnoj vezi, da se vidi što će se dogoditi. Nakon što se povuče početni ushit ljubavi, vidjet ćete kako će se rješavati problemi, kako će se interakcije promijeniti u razdobljima stresa i s protokom vremena, te hoće li se pojaviti dosada ili nesuglasice. Možete biti dobrano sigurni, da će se predbračni problemi pojačati, i da neće nestati, nakon medenog mjeseca. Premda seks nije najvažniji element u većini brakova, korisno je znati jeste li vi i vaš mogući bračni partner u seksualnom smislu usuglašeni ili imate značajnih teškoća u području seksualnosti.
Brak je rijetko kad vjerna replika svršetka bajke „i svi su sretno živjeli do kraja života“. Život u braku i održavanje braka nije laka stvar. Lakše je voljeti kad vas djeca ne bude u tri sata noću, kad se ne svađate s rođacima i kad vaše seksualne pokušaje ne odbija glava maska za lice, zadah od cigarete ili nogometna utakmica. U stvarnom svijetu malo je brakova u kojima se održava stalni odnos ljubavi. Čak i prijateljska ljubav mijenja svoj intenzitet s vremena na vrijeme, kako bračni drugovi reagiraju na svakodnevne probleme i teškoće zajedničkog života. U svakom trenutku u braku je moguće da se muž i žena ne vole, pa čak i da se mrze, no da se ponovno vrate u odnos ljubavi.
Bračni partneri koji uspješno „daju“ jedno drugome – u komunikaciji, tjelesnoj toplini, zajedničkim interesima i zajedničkim obvezama – imaju veliku vjerojatnost da će ostati zaljubljeni.I dok neki brakovi uspješno održavaju ljubav živom, drugi prerastaju u poslovan odnos ili u vrstu „cimerstva“ u kojoj ljubav postupno nestaje. Partneri u brakovima koji tijekom vremena postaju nategnuti mogu ostati zajedno da bi zaštitili djecu ili jer se drže filozofije koja im ne dopušta razlaz ili rastavu. Premda takvi brakovi mogu biti bez ljubavi, oni ne moraju odmah biti „loši“.
