Danas postoje lutke koje šeću, govore, plaču, jedu i piju. Napravljene su s ciljem da što je moguće više podsjećaju na živa bića. Ali, što se događa kad su roditelji siromašni, pa djevojčici ne mogu kupiti lutku?
Djevojčica može uzeti komad drveta i uviti ga u krpice, pa reći da je to njena lutka. I uistinu bi bila! Jer lutka je naprosto ono što dijete drži svojom lutkom. Zbog toga i ne možemo reći kada je izmišljena ili napravljena prva lutka. Još u pretpovijesno doba je, gdje god je bilo djece, bilo i lutaka. Djeca Indijanaca su upotrebljavala komad drveta s čvorom koji je predstavljao lutkinu glavu.
U Iranu su se djeca igrala s lutkama načinjenim od presavijene tkanine, na čijem je gornjem kraju bilo naslikano lice. U grobovima djece primitivnih ljudi posvuda su nađene lutke od ilovače ili od kosti.
Neki stručnjaci drže da su lutke najprije bile upotrebljavane samo u vjerskim obredima. Djeci je vjerojatno bilo dozvoljeno da drže lutke, ali im je bilo zabranjeno da se njima igraju. Međutim, neki stručnjaci smatraju da su se u pretpovijesno doba djeca ipak igrala s lutkama.
Egipatske lutke ubrajamo u najstarije za koje znamo. Izgleda da su stanovnici starog Egipta jako voljeli lutke. Radili su ih od drveta i sitnih perlica nanizanih na konce. Pronađene su egipatske lutke stare najmanje 3.000 godina!
Žitelji stare Grčke su imali vrlo zanimljive lutke. Kod tih su lutaka glave bile lijepo izrađene, a ruke i noge su se pokretale pomoću konopa. U raznim dijelovima svijeta djeca i danas imaju lutke koji se uvekoliko razlikuju od naših i koje se toj djeci više sviđaju od naših.
Mala Eskimka ima lutku načinjenu od izrezbarene kitove kosti. Meksikanka se igra s lutkama od pečene ilovače i zacijelo joj se čini da su naše lutke previše blijede.
Suvremene lutke se prave od voska, plastike, prešanog papira, gume i ostalih materijala. Najpoznatija i najprodavanija lutka na svijetu je Barbika. Napravila ju je Ruth Handler i nazvala po svojoj kćerkici Barbari.
