Riječ magija značila je izgovaranje tajanstvenih riječi ili dozivanje natprirodnih sila da učine nešto što obični smrtnici nisu mogli činiti. Magija (magika, vračanje ili čaranje) je mistična vještina kojom se pomoć manipulacije sviješću i autosugestijom nastoji postići određene rezultate i steći natprirodne moći i sposobnosti, služeći se za tu svrhu uspostavljenim ritualima.
Magijska praksa dotiče se i drugih ideoloških sustava kao što su religije, misticizma, okultizma i psihologije. Time su se bavili svećenici i liječnici u starom Egiptu, Grčkoj i Rimu kako bi uvjerili ljude da posjeduju neobičnu moć. Danas je magija neka vrsta zabave.
Mađioničar svojim vještim rukama ili pomoću raznih tehničkih pomagala obmanjuje gledatelje, pa oni ponekad povjeruju da je on učinio nešto nemoguće. Svi mi znamo da se iza te magije krije običan trik, ali uživamo u tome što smo na tako vješt način prevareni.
U staro doba na svakom su dvoru postojali stalni mađioničari, ili su pozivani mađioničari iz drugih mjesta da zabavljaju dvorjane. Drugi, manje umješni i poznati mađioničari, davali su predstave za narod po trgovima. Trikovi s kojima su se služili bili su posve obični, a sve što im je bilo potrebno nosili su sa sobom u džepovima. Prva knjiga o magiji napisana je 1584. godine, ali su mađioničari, naravno, izvodili svoje vještine dugo vremena prije toga. U srednjem vijeku mađioničari su počeli putovati iz grada u grad, pa čak i iz jedne zemlje u drugu, tako da su ljudi znali kad će doći i radosno ih dočekivali. S vremenom su njihove predstave postajale sve veće, a oprema sve složenija, pa su počeli putovati kolima, a predstave su priređivali u iznajmljenim radnjama ili salama.
Početkom 19. stoljeća već su izvođene sve mađioničarske vještine koje i mi danas gledamo. Umjesto fantastičnih kostima i glomazne opreme, mađioničari su počeli oblačiti večernja odijela i izvoditi trikove koji su uglavnom ovisili o njihovoj osobnoj spretnosti.
Francuski mađioničar Robert Hudini smatra se ocem moderne magije. On je usavršio mađioničarsku opremu, i to tako da je za svoje trikove mogao upotrebljavati obične predmete iz svakodnevnog života, a pored toga je i u znatnoj mjeri proširio znanje o samom izvođenju trikova. Kasnije se pojavila nova vrsta mađioničarskog trika, nazvana iluzija.
Iluzionisti sijeku ženu na pola, ljudi i žene lebde pred njima u zraku ili tajanstveno nestaju i tako dalje. Jedan od najvećih mađioničara svih vremena Cardini, također je stvorio jednu vrstu nove magije. On je prvi pokušao izvoditi trikove pri kojima su se upaljena lula ili cigareta odjednom stvorili u ruci, karte se pojavljuju tko zna otkuda – a sve se to postiže bez ikakvih rekvizita i posebne opreme!
Vjerovanju u magiju možda je pridonijela knjiga Harry Potter britanske književnice J. K. Rowling, koja oživljava magiju. Cilj znanosti je iskorijeniti praznovjerje, jer mnogi ljudi, koji se bave tom aktivnošću, samo žele zaraditi i pritom varaju ljude, a najviše im to uspijeva kod neprosvijećenih i neobrazovanih ljudi.
