Veljača je poznata po slavljenju dana zaljubljenih; djeca u školi pišu čestitke, odrasli planiraju romatične večeri, ali kako je nastao običaj koji na 14. veljače stavlja osmjeh na mnoga lica?
Postoje različite priče koje objašnjavaju početak slavljenja Valentinova, međutim najpoznatija u našim krajevima je ona o Rimskom svećeniku koji je mučen zbog svojih propovijedi i ubijen zbog zato što je vjenčao kršćane.
Danas poznat kao sv. Valentin je živio i bio svećeniku u Rimu u doma cara Klaudija II. On je propovjedao kršćanstvo i govorio o Isusu Kristu što nije bilo po volji ni rimskog cara, ni tadašnjeg gradskog prefekta jer druge vjere nisu bile dopuštene, a ovo je značilo poricanje rimskih bogova i protivenje službenoj vjeri carstva. To je bio jedan od razloga zašto je Valentin živio u skobu za zakonom.
U vrijeme Klaudija II. su se u Rimskom carstvu vodili mnogi ratovi. Osim vojnika su za potrebe ratova bili regrutirani i svi mladi muškarci iz redova plemstva i viših staleža. Car nije želio da se mladi vojnici vjenčaju zato što je smatrao da oni već oženjeni ne žele ići u rat zbog svojih obitelji, a za one koji su već bili u ratu da su se pokazali puno lošijim vojnicima od onih neoženjenih.
Valentin, osim što je propovijedao kršćansku vjeru, je i u tajnosti vjenčao sve kršćanske parove koji su to željeli i zbog toga postao zaštitnik zaljubljenih. Godine 269.-te, Valentin je uhvaćen i odveden caru. Zanimljivo je to što je Klaudije II. pokušao uvjeriti Valentina da prihvati njihovu vjeru što je Valentin odbio i pokušao cara preobratiti na kršćanstvo. Prvo je mučen, a onda i konačno smaknut 14. veljače 269. godine. Kratko nakon toga je kršćanstvo proglašeno slobodnom vjerom u Rimskom carstvu, a narod je proglasio Valentina svecem.
Sve do 1969. godine se dan Sv. Valentina na 14. veljače slavio kao spomen. Nakon toga je postao neobavezan spomendan koji se i danas slavi širom svijeta.
