Glazba je u Africi oduvijek bila sastavni dio svakodnevnoga života. Postoje političke pjesme, ljubavne pjesme, pjesme koje pripovijedaju, obredna glazba, glazba koja prati pjevanje i glazba koja nas opija nevjerojatnim ritmovima i izvanrednom tehnikom.
Malo je toga zapisano, tako da se umijeće sviranja prenosi s koljena na koljeno unutar obitelji ili zajednice. Afrička glazba temelji se na ljudskome glasu. Pjevači i instrumentalisti često prate i oponašaju jedni druge. Obično jedan pjevač otpjeva stih, na što mu zbor odgovara, te se naizmjence dopunjuju. Takav stil pjevanja korijene vuče iz pjesama koje su se pjevale tijekom poljskih radova. Zbor se često njiše ili pleše dok pjeva, a melodiju prati i ritmičkim udaranjem dlanom o dlan.
Tradicionalna glazba
Afrička glazba zvuči potpuno drugačije od europske glazbe. Glazba sjevernoafričkih zemalja pripada arapskome stilu. Pjevači pjevaju visoke tonove, koji obično traju veoma dugo, dok melodija može biti i improvizirana.
Prva stvar koju ćete primijetiti ako se zaputite malo južnije bit će šarolikost zadivljujućih ritmova, koji mogu pratiti pjesmu, ali i predstavljati glazbu za sebe. Nijedno izvođenje afričke glazbe ne može biti identično jer glazbenici slobodno improviziraju, izmišljaju nove melodije te dodaju i oduzimaju motive.
Afrički rock i pop
Danas je afrička glazba sastavni dio svjetske glazbene scene. Prevladava kombinacija tradicionalne glazbe i zapadnjačkih stilova, kao što su rock, soul i jazz. U zapadnoj Africi veoma je popularan highlife, glazba koju odlikuju latinoamerički ritmovi. Jedan od najtalentiranijih afričkih glazbenika, Senegalac Youssou N’Dour izvodi glazbu koja se zove mbalax. Raskošan zvuk instrumenata limene glazbe i gitara, zajedno sa složenim ritmovima punim sinkopa, prate N’Dourov izvanredni vokal, a njegove pjesme često podsjećaju na razgovor pjevača i orkestra. Glazbenici iz Zimbabvea i Južne Afrike najpoznatiji su po svojemu zborskome pjevanju.
POGLED U PROŠLOST
Sve do 20. stoljeća, većina je Afrikanaca živjela na otvorenom, te su i glazbene instrumente izrađivali od predmeta koje su nalazili u prirodi. Za bubnjeve su upotrebljavali izdubljena debla i životinjsku kožu. Lovački luk mogao je poslužiti i kao jednostavan gudački instrument. Glinene posude i tikve pune sjemenja i kamenčića služile su kao zvečke, dok su tanke kosti i stabljike trske pretvarane u svirale i panove frule. Od ostalih jednostavnih instrumenata treba spomenuti ksilofon i malu mbiru napravljenu od metalnih šipaka pričvršćenih za komad drveta, koje u ovisnosti o dužini proizvode tonove različite visine.
