Karneval u Rio de Janeiru ima prve zapise koji sežu skroz u 1723. godinu. Smatra se da su taj običaj doveli imigranti iz portugalskih otoka. Tada su ljudi izašli na ulice s kantama vode, limetama i ostalim voćem te su se međusobno gađali i zalijevali.
Dom Pedro I., prvi je car u Brazilu koji je također sudjelovao u tom običaju/ zabavi, a onda su potom i ostali carevi.
Grandes Sociadedes ili u prijevodu Velika društva bili su organizirana povorka koja je počela 1855. godine uz prisustvo cara. Skupina od 80 aristokrata u maskama, paradirala je s luksuznim kostimima, u pratnji glazbe i cvijeća.
1870. godine počeo je Cardao Carnavalesco. Tada je karneval u Riu dobio likove poput: kralja, kraljice, vještice, seljaka i plesača, a provodi su usklađivani s maskama koje su se nosile.
1911. godine ulica Carnival u Rio de Janeiru postala je dio gradske kulture.
Uz pokroviteljstvo pivovare Hanseatica, počela su se organizirati natjecanja kostimiranih. 1930 – ih slavlje je postalo toliko popularno da su u njemu počeli sudjelovati gotovo svi vlasnici automobila.
Povorke su se prestale održavati tijekom Drugog svjetskog rata te su ponovno počele 1947. godine.
Karneval u Rio de Janeiru poznat je po plesu Sambe. Smatra se da je današnji karneval u Riu nastao pod utjecajem različitih glazbenih stilova te vjerskih tradicija, zatim potomaka afričkih robova te europskih kolonizatora. Tako je Samba dio nasljeđa dama koje su došle iz Tias baianasa. One su prodavale prehrambene delicije po gradu, a imale su veliki utjecaj na zajednicu.
Jedna od njih živjela je na adresi Rua Visconte de Ituana 177. U njezinom dnevnom boravku bilo je često glazbe na bubnjevima te plesa sambe. Samba u prijevodu znači pomicati se bokovima. Prve pjesme sambe koje su nastale još u toj kući bile su: Pelo telefone i Noel Rosa´s Com que Roupa.
Samba je bila način života koji je siromašnijem stanovništvu Rio de Janeira predstavljao bijeg od teške svakodnevice. Zvuk i ritam prenijeli su i na ostali dio stanovništva jer do tada su samo bogatiji i srednji stalež sudjelovali u karnevalu.
Kasnije se svuda po četvrtima Rio de Janeira plesala samba. Za prilike karnevala organizirane su škole sambe koje su se natjecale na karnevalu. Takva natjecanja održavaju se i danas. U njima sudjeluje 3000 do 5000 natjecatelja.
Oscar Niemeyer poznati je arhitekt koji je dizajnirao sambodrom. Sambodrom je ulica dugačka 700 metara. Oko sambodroma nalazi se gledalište za 75 tisuća gledatelja koji prate sambu na karnevalu.
U današnje vrijeme karnevala u Riu, kad poraste i broj turista, poveća se i potrošnja piva u gradu. Potrošnja piva za vrijeme karnevala iznosi 80 % od cjelokupne godišnje potrošnje. Lokalne vlasti dijele kondome i provode kampanju proti AIDS-a na što stariji svijet negoduje da karneval nije ono što je nekad bio.
Karneval u Rio de Janeiru ima svoju tradicionalnu hranu koja se zove Feijoada. To je ragu sa svinjetinom i crnim grahom. Servira se uz rižu ili slatki krumpir i kriške naranče. Iz razloga što je to jelo izrazito kalorično, preporučuje se jesti ga tek nakon sudjelovanja na festivalu. Od pića je poznat caipirinha koktel s limetom.
