Najstariji i najvažniji kršćanski blagdan je Uskrs. Uvijek se slavi prve nedjelje nakon prvog prvog ljetnog punog Mjeseca. Uskrsnim blagdanima slavimo Isusovo uskrsnuće. Na Veliki petak prisjećamo se njegovog raspeća, a dva dana kasnije, na Uskrsnu nedjelju, slavimo njegovo uskrsnuće od mrtvih. Tijekom stoljeća proširili su se mnogi uskrsni običaji. Uskršnje jaje jedan je od najstarijih rekvizita toga blagdana.
Nakon šestotjedne korizme, koja je nekoć bila obvezna od Pepelnice do Uskrsa, a tijekom koje se nije smjelo jesti meso, mliječni proizvodi i jaja, na sam Uskrs jaja je bilo u izobilju – i trebalo ih je brzo pojesti.
Od 12. stoljeća jaja su uključena u uskrsni blagoslov hrane. Naime, jaje je simboliziralo nastanak života, a time i Kristovo uskrsnuće. Smisao bojenja bilo je razlikovanje blagoslovljenih ne blagoslovljenih jaja.
Korizmenom postu izvorno je prethodilo šestodnevno razdoblje koje se naziva pokladama, karnevalom ili fašnikom predstavljalo je zlu suprotnost dobrovoljnom preobraćenju Pepelnicu. Tijekom poklada na vidjelo treba izaći sve što “vražje”. Zbog toga su ljudi nosili zastrašujuće maske. Takav običaj utemeljen je od početka 13. stoljeća. Međutim, i on korijene vuče iz pretkršćanskog vremena.
U uskrsne blagdane ubrajamo i Cvjetnicu – nedjelju prije Uskrsa, koja nas uvodi u Veliki tjedan. Cvjetnicom se prisjećamo Isusova ulaska u Jeruzalem. Njemu u čast židovski narod okupio duž ulica i mahao mu palminim granama, katoličke zajednice taj dan još i danas slave blagoslovom palminih grana i procesijama.
Četrdeset dana nakon Uskrsa Katolička crkva slavi blagdan Kristova uznesenja na nebo. Deset dana kasnije slavi se dan Duhova. Njime se vjernici prisjećaju Duha Svetoga, koji je desetog dana nakon Isusova uzašašća na nebo Bog p apostolima. Prvoga četvrtka nakon završetka uskrsnog ciklusa katolici slave Tijelovo, uvođenje euharistije, koja nastavlja tradiciju Posljednje večere.
Između Uskrsa i Božića niže se nekoliko katoličkih blagdana, primjerice Ivanje (24. lipnja), kojim se slavi Ivana Krstitelja, a istodobno redefinira germanska proslava ljetnog solsticija. Slijede Velika Gospa (uznesenje Majke Božje na nebo), te crkveni god u čast pojedinih crkava i njihovih pastva. Na žetvenoj zahvalnici kršćani zahvaljuju Bogu na uspjeloj žetvi. Dana 1. studenoga slavi se blagdan Svih svetih, a 2. studenoga Dušni dan. Njima se slave sveci, odnosno mrtvi.
Popularan je i blagdan sv. Martina, koji je prema legendi podijelio svoj ogrtač s prosjakom. U uspomenu na njega kršćani 11. studenog u martinjskim procesijama prolaze ulicama noseći baklje i fenjere. Osim toga, u studenom se slavi Dan pokore i molitve, koji vuče korijene od pretkršćanskog običaja prema kojem narod u određene dane mora obavljati pokoru kako bi spasio zemlju od nevolja. Taj je običaj prihvatila i srednjovjekovna crkva.
OBIČAJI
U sjeverozapadnoj Hrvatskoj često se pale uskrsni krijesovi, tzv. vuzmenke. Vatru pripremaju vjernici ispred crkava koji je pale klesanjem dvaju kamenova. Prije se vatra palila i tako da je svećenik potpaljivao tzv. gubu koja raste na drveću i panjevima ili se pak palila trenjem dvaju drveta čime bi nastala sveta ili živa vatra. Nakon paljenja vatre i blagoslova, muškarci su palili svoj komad drveta i nosili blagoslovljenu vatru kućama, a ostatak bi vjernika ušao u crkvu. Tako bi paljenjem svete vatre u domovima bio prisutan i sam Bog.
U nekim hrvatskim krajevima postoji običaj umivanja na Veliku subotu (negdje i na Cvjetnicu) cvijećem (često ljubicama) i biljem. Za Uskrs se odlazi na jutarnju misu ili se na Veliku subotu odlazi na svečano bdjenje. Na sam Uskrs tradicionalno se blaguje šunka, a domaćice često ispeku kruh te priprave druge slastice. Hrana se prije blagovanja odnosi u crkvu na uskrsnu misu gdje je svećenik blagoslivlja, a potom vjernici odlaze kućama na uskrsni objed i slavlje.
Zašto Uskrsni zec donosi jaja?
Od početka 19. stoljeća proširila se predodžba o tome da uskrsna jaja donosi zec. Zamisao potječe iz građanskih evangeličkih krugova. Protestanti nisu ni postili ni nosili jaja na blagoslov – to su bili katolički običaji. Međutim, jaja su se ipak poklanjala, ali, kako bi prikrili katoličko podrijetlo tog običaja, skrivali su ih. Počelo se postavljati pitanje odakle su ta jaja te su se ljudi poslužili tradicionalnim slikama: na starim slikama stvaranja svijeta zečje simbol Boga ili plodnosti. U srednjovjekovnom poimanju on je simbol svjetla, Krista, a ponajprije uskrsnuća
