Zabava i zadovoljstvo što ga osjećamo kada promatramo nekoga tko govori iz trbuha dolazi otuda što lutka što je trbuhozborac drži izgleda kao da ima svoj život, kao živa osoba.
Ponekad je zaista teško povjerovati da lutka nije živa, ako je stvar dobro izvedena i zamaskirana.Ali, naravno, lutkin glas je zapravo glas čovjeka koji govori iz trbuha.
Zbog čega se kaže da čovjek govori iz trbuha?
Zbog toga što se nekada uistinu vjerovalo da to zaista čini, uz posebnu vrstu disanja.Ali, to nije točno. Čovjek koji govori iz trbuha drži lutku tako da bi vašu pažnju skrenuo sa svojih usana i usredotočio je na lutku. Pokrećući lutkina usta, dok svoja drži što je moguće mirnija i zatvorenija te na taj način povećava iluziju. Jezik povuče unazad što više može i pokreće samo njegov vrh, polako ispušta zrak i prigušuje tonove. Pritiskom na glasnice, radi prigušivanja tonova, širi se zvuk, i što je veći pritisak, veća je iluzija da zvuk stiže iz daljine.
Znate li da je ovo umijeće vrlo staro?
Arheolozi koji su proučavali stare egipatske i hebrejske ruševine vjeruju da je ova vještina bila dobro poznata i u staro doba. U staroj Grčkoj, u Ateni, Eurikle je bio čuven o tomu što je odlično govorio iz trbuha, i imao mnogo učenika koji su to umijeće učili po njegovoj metodama.
Vrlo je vjerojatno da su i stari svećenici poznavali ovu vještinu. U Egiptu su, na primjer, vjerovali da ima kipova koji govore: zacijelo se to može objasniti time što su svećenici znali govoriti iz trbuha. Mnogi primitivni narodi našeg doba, na primjer Zulu, Mauri i Eskimi, vrlo dobro govore iz trbuha!
