U posljednje doba upotreba gipsa toliko je porasla da je njegova proizvodnja više nego udvostručena. Gips se upotrebljava za proizvodnju zidnih ploča i keramičkih pločica jer je vrlo otporan na vatru i vodu, ali i zbog toga što predstavlja dobru toplinsku izolaciju zgrade.
Gipsane ploče ili blokovi mogu se ukucati u zid i rezati poput drveta.Od gipsa, pomiješanog s malo cementa i nekim drugim materijalima, dobiva se lagani građevinski materijal koji se naziva štuko-gips. On se često upotrebljava u proizvodnji montažnih kuća.
Što je gips?
Gips je mineral, kalcijev sulfat, pomiješan s vodom. Postoji prozirna vrsta gipsa, poznata kao selenit i druga vrsta, koja ima poseban sjaj, a zove se aiabaster. Najviše se gipsa vadi iz debelih slojeva. Neki od njih nalaze se blizu površine Zemlje, dok su ostali vrlo duboko pod Zemljom. Gipsani slojevi, čija je debljina ponekad i nekoliko stotina metara, nalaze se u nekim područjima Teksasa, na površini od više stotina četvornih kilometara.
Kao gipsana smjesa i građevinski materijal, gips se upotrebljavao još u starom Egiptu. Ako se gips upotrebljava sam ili pomiješan s pijeskom ili vapnom, može se i Iijevati u kalupe, štuko pločice ili se koristiti za završne radove na zidovima građevina. Od gipsa se također mogu praviti zidne pločice ili blokovi.
Mnoge figure u kazališnim i filmskim studijima napravljene su od gipsanih ploča ili pariškog gipsa. Kipari, kirurzi i zubari upotrebljavaju gips za izradu kalupa. Veliki primjenu danas nalazi i u medicini gdje služi kao imobilizator pri prijelomima i lomovima kostiju.
