Čovjek dobiva plin iz prirodnih skladišta, na mjestima koja se nazivaju nalazišta zemnog plina, a može ga proizvoditi i umjetno. Evo kako se plin može proizvoditi.
Glinena cijev napuni se ugljenim prahom, zatvori glinom i jako zagrijava. Iz jednog kraja cijevi počet će izlaziti dim. Ali poslije kraćeg vremena dim prestaje izlaziti. Ako sada otvoru glinene cijevi približimo plamen, plin koji izlazi počet će gorjeti svijetlim i stalnim plamenom. Zamislite da je ovaj mali pokus uvećan tisuću puta, pa ćete shvatiti kako se proizvodi plin iz ugljena.
Škotski inženjer William Murdoch prvi je, 1792. godine, upotrijebio umjetno proizvedeni plin. On je, naime, pročišćavao plin što se oslobađao prilikom izgaranja ugljena i vodio ga kroz cijevi kako bi mu služio za osvjetljivanje kuća. Nekoliko godina poslije toga, Murdoch je uspio istim takvim postupkom osvijetliti jednu tvornicu u Birminghamu u Engleskoj.
U Sjedinjenim Američkim Državama je umjetni plin bio u upotrebi za osvjetljenje prije prirodnog plina. Godine 1812. David Melville, iz Newporta, u državi Rhode Island, osvijetlio je svoju kuću na isti način kao i Murdoch, a 1816. godine bile su osvijetljene ulice grada Baltimorea, također na isti način. Prirodni ili zemni plin je prvi put upotrijebljen u gradu Fredonia, u državi New York, 1812. godine.
Danas se više upotrebljava zemni plin nego plin proizveden na umjetan način, jer su u međuvremenu otkrivena mnoga velika nalazišta zemnog plina, a i zbog toga što je upotreba plina u međuvremenu postala neusporedivo raznovrsnija nego u doba početaka proizvodnje umjetnog plina. Jednako tako, nove, tehnički usavršene cijevi ili plinovodi, omogućuju da se efikasno povežu udaljena nalazišta zemnog plina s velikim gradovima u kojima se plin upotrebljava.
