Prvi čovjek koji je, jedući, upotrijebio neku vrstu vilice živio je, vjerojatno, prije mnogo tisuća godina. Ali, svakodnevna uporaba vilice za vrijeme objeda je suvremeni izum, nastao u novijoj povijesti čovjeka.
U prapovijesno doba divljaci su upotrebljavali malu račvastu grančicu u koju su zabadali komadiće mesa. Neki znanstvenici drže da je vilica zapravo izmišljena kada i strijela, i da je u početku bila neka vrsta čačkalice kojom se uklanjala hrana između zubi. Vilice slične današnjim u početku su upotrebljavane samo za pridržavanje mesa dok se ono siječe. Te su prve vilice bile dugačke i dvozube, a čovjek ih je izrađivao od željeza, kosti ili tvrdog drveta.
Mnogo je vremena prošlo dok vilice nisu ušle u opću uporabu prilikom objeda. Još prije 300 godina vilice su bile velika rijetkost u Europi. U Francuskoj su, recimo, sve do 17. stoljeća svi jeli prstima. Zacijelo ste čitali o raskošnom dvoru Luja XIV i divnim gozbama što su se tamo priređivale. A jeste li znali da na tom otmjenom dvoru nitko nije upotrebljavao vilicu?
Kad su ljudi prvi put počeli upotrebljavati vilicu, mnogi su im se podsmjehivali, govoreći im da su previše profinjeni. U 11. stoljeću neka bogatašica u Veneciji naručila je da joj se napravi mala zlatna vilica. O tome se pisalo ovako: “Umjesto da jede kao sav ostali svijet, ona je sjekla hranu u sitne komadiće i jela ih pomoću vilice s dva zupca”.
Pet stotina godina kasnije, u 16. stoljeću, ljudi koji su u Veneciji upotrebljavali vilicu još uvijek su opisivani kao nešto nebično. ,,U Veneciji se pred svakoga na stol stavlja, pored noža i žlice, i vilica, kojom se meso pridržava dok se siječe, jer ti ljudi smatraju da je nepristojno dodirivati meso rukoma”.
