Ako provedete određeno vrijeme u blizini vode, onda ćete opaziti da u tihim danima na vodi ima vrlo malo valova, a u vjetrovitim i olujnim ih ima vrlo puno. Naravno, to objašnjava i kako nastaju valovi.
Uzrok valovima je vjetar. Val je poremećaj koji se širi prostorom pri čemu se obično prenosi energija – definicija iz fizike. Val mora pokrenuti neka sila ili energija, a morskoj vodi tu energiju daje vjetar.
Kada promatrate valove kako se dižu jedan za drugim, voda izgleda kao da se kreće naprijed. Ali, kad se na vodi nalazi komad drveta ili neke druge plutajuće materije, ono se neće kretati naprijed, nego će samo poskakivati gore-dolje po valovima. Drvo se kreće samo kad ga pokreću vjetar ili plima. Aristotel je još u 4. stoljeću prije nove ere primijetio povezanost između jačine vjetra i visine valova.
Kakva se to vrsta kretanja događa u valu?
Vodeni val većinom predstavlja dizanje i spuštanje vodenih čestica. To se kretanje nastavlja prema obali, ali se čestice vode ne kreću prema obali. Na primjer, ako zatresete konopac naročitim pokretom, duž konopa se javlja neka vrsta valova. To valovito kretanje ide duž konopa, ali čestice konopca ostaju tamo gdje su. Kad donji dio vala udari o tlo u blizini obale, val zbog trenja uspori kretanje. Vrh vala nastavlja svoj put, ruši se i udara u obalu. Tako se energija što je stvaraju valovi gubi na obali.
Ako na plaži uđete u valove, vrlo brzo ćete shvatiti koliko u njima ima energije. U valovima se vodene čestice kreću kružnom putanjom prema gore i naprijed, kako ih gura vjetar. Zatim prema dolje i natrag, budući da ih sila teže vuče dolje na zajedničku razinu. Ta kretanja izazivaju pomicanje valova. Dužina valova je udaljenost od vrha jednog do vrha drugog vala, a najniža točka između njih se zove dolina.
