Space Shuttle ili službeno Space Transportation System ili STS (Svemirski transportni sistem). Svemirska je letjelica koju koristi agenciju NASA za svemirske letove s ljudskom posadom.
Svemiroplov ili Space Shuttle, kako izvorno glasi američki naziv, može se vratiti na Zemlju leteći s ugašenim motorima poput jedrilice, što znači da može biti uporabljen više puta. Lansiranja prethodnih svemirskih brodova završavala su gubitkom rakete, modula za istraživanje, kao i zapovjednog modula, koji se poslije spuštanja na Zemlju nisu više mogli koristiti. Vanjskim oblikom podsjeća na zrakoplov, ali ipak je riječ o svemirskoj letjelici. Samo pri povratku ponaša se kao zrakoplov, bolje rečeno, kao jedrilica, jer se spušta polagano s ugašenim motorima na pistu sličnu onoj u zrakoplovnoj luci. Međutim, njegova pista mora biti prilično dugačka, otprilike 5 kilometara.
Ima velike manevarske mogućnosti i veliku nosivost.
Pri svakom letu može nositi 10 do 30 tona korisnog tereta, a može i ponoviti let petnaestak dana po povratku. Ove značajke omogućuju planiranje redovitih letova u svemir i stvaranje svemirskih postaja, velikih laboratorija ili čak svemirskih luka za pristajanje svemirskih brodova. Može se uporabiti i kao prijevozno sredstvo, koje će osigurati redovita putovanja, bez kojih se neće moći ostvariti trajne, korisne konstrukcije u svemiru.
Lansira se okomito pričvršćen na dvjema bočnim raketama na kruto gorivo i uz središnji veći spremnik koji sadrži vodik i kisik. U polasku pale se dvije bočne rakete i tri motora shuttlea. Na visini od 45 kilometara dvije se rakete otkidaju i poslije padaju u more, pa mogu biti iznova korištene. Središnji se spremnik odbacuje malo prije ulaska u orbitu i gubi se.
Sve Space Shuttle misije lansiraju se iz Svemirskog centra Kennedy (Kennedy Space Center, KSC). Lansiranja se ne provode u slučaju grmljavine. Zrakoplovi nakon udara groma često prolaze neoštećeni radi raspršavanja elektriciteta kroz provodljivu strukturu neuzemljenog aviona. Kao i većina putničkih mlažnjaka, Shuttle je većinom izrađen od provodljivog aluminija, koji bi inače štitio unutarnje sisteme. Dok bi Shuttle mogao sa sigurnošću izdržati udar munje, sličan udar stvorio je probleme na Apollo 12. te NASA iz sigurnosnih razloga ne izvršava lansiranja ako je grmljavina moguća. Kada dosegne 500 kilometara visine, space shuttle, koji ga nosi, otvara vrata transportnog dijela i mehaničkom rukom usmjerava teleskop u orbitu. Astronomi mogu pomoću tog teleskopa pretražiti 350 puta veći dio svemira i mogu ga vidjeti i do 7 puta bolje nego sa Zemlje.
