Hinduizam je indijska religija. Broji otprilike 811 milijuna vjernika. Prema tome, hindusi su nakon kršćana i muslimana veličinom treća vjerska zajednica. Doduše, nije riječ o strogo organiziranoj i uređenoj religiji. Unutar hinduizma postoje brojna vjerovanja i običaji. Najvažniji hinduistički bogovi su Brahma (stvoritelj), Višnu (održavatelj života) i Šiva (razaratelj). Svim je hinduističkim religijama zajedničko vjerovanje u reinkarnaciju: dio čovjeka nakon smrti živi dalje, svejedno u kojem obliku – može se ponovno roditi kao životinja ili biljka. To se naziva samsarom.
Svaki se čovjek mora ponovno rađati sve dok ne dosegne mokšu — izbavljenje iz ciklusa ponovnog rađanja. Kako bi to postigao, mora se potruditi da ima dobru karmu, koju se može steći dobrim djelima.
Dobru karmu hindusi postižu meditacijom i jogom. To su vježbe prilikom kojih se u tišini sjedi u određenim položajima i oslobađa svih misli. Još jedan način stjecanja dobre karme je odricanje. Pritom je ponajprije riječ o prihvaćanju stvarne društvene skupine kojoj čovjek pripada. Druga riječ za nju je »kasta«. U Indiji prvoj kasti pripadaju svećenici, drugoj ratnici, trećoj seljaci i trgovci, a četvrtoj služinčad. Hindusi čvrsto vjeruju daje svatko rođen za svoj položaj u društvu te da stoga ima specifične dužnosti.
Zbog toga nije moguće tijekom života promijeniti kastu. Brakovi se u načelu također moraju sklapati unutar vlastite kaste. Do promjene može doći samo ponovnim rođenjem u nekoj drugoj kasti. Karakteristična je Krišnina izreka: »Bolje je nesavršeno ispunjavati vlastite dužnosti, nego savršeno ispunjavati tuđe. Ako čovjek obavlja dužnost koju mu je dodijelila priroda, neće na sebe navući grijeh.«
Također, većini hinduističkih religija zajedničko je obožavanje Veda, staroindijskih svetih tekstova, nastalih između 15. i 9. stoljeća pr. Kr. Među ostalim svetim tekstovima je i Bhagavadgita. Prema Vedama, važni su vjera u Boga u bilo kakvom osobnom ili bezličnom obliku, pridržavanje određenih rituala te povjerenje u gurua, duhovnog vodiča.
U posljednje se vrijeme u Indiji mogu primijetiti promjene u sustavu kasta. Do njih je došlo uslijed modernizacije — primjerice obrazovanjem za nova zanimanja i masovnim preseljenjem sa sela u gradove. Danas je diskriminacija nižih kasta zabranjena zakonom, tako da se u međuvremenu hramovi otvaraju i njima. Pripadnici nižih kasta su privilegirani zakonom, primjerice obveznim kvotama pri natječajima za posao.
Hindusi poštuju životinje, a kravu smatraju naročito svetom. Naime, oni vjeruju da su se njihovi preci možda ponovno rodili kao životinje. Hranjenje krave čin je obožavanja. Zbog toga su hindusi uglavnom vegetarijanci.
Kako su nastale Vede?
Vede su sveti indijski tekstovi. Riječ veda u prijevodu znači »život«. U tim je tekstovima izražena religija Indoeuropljana koji su govorili sanskrt, a koji su se u 2. tisućljeću pr. Kr. naselili u sjevernoj Indiji. Ta izvorna indijska religija nije poznavala hramove ni slike bogova, baš kao ni reinkarnaciju. Međutim, već je prakticirala žrtvene obrede i kult predaka. Ta je doktrina poslužila kao temelj svih hinduističkih religija
Krišna je ljudska inkarnacija boga Višnua, održavatelja života, koji se devet puta s neba spustio među ljude: jednom kao riba, jednom kao patuljak, vepar i kornjača. Na kraju je došao kao bog Krišna. Mnogi ga u Indiji slave u tom obliku. Hindusi vjeruju da će kad Krišna dođe deseti put započeti nova era.
Bhagavadgita je jedan od najpoznatijih i najraširenijih svetih tekstova u Indijaca. Njezin naslov u prijevodu znači »Pjev Uzvišenoga«, a dio je Mahabharate, golemog epa sastavljenog od oko 90 000 stihova, a nastalog između 5. stoljeća pr. Kr. i 5. stoljeća poslije Krista. U njoj je riječ o sukobima oko sukcesije na prijestolje dviju skupina bliskih rođaka. Jedna skupina ima pravo, dok druga nema. Dolazi do rata, tijekom kojega se dobri general Arjuna nađe oči u oči sa svojim rođacima i prijateljima u neprijateljskim redovima. Ne želi se boriti protiv njih. Bog Višnu na to se pretvara u čovjeka i u obličju kočijaša uvjerava generala da mora slijediti svoju sudbinu – kao pripadnik kaste ratnika mora pobijediti neprijatelja jer taj nema pravo. Moralna pouka djela je pobjeda ispravnosti i kreposti nad nepravdom i zlobom, a za to je potrebno slijediti svoju dužnost.
