Sladoled je zamrznuta slastica. Sastoji prvenstveno od mlijeka ili mliječnih proizvoda te nemliječnih sastojaka koji se dodaju u smjesu u svrhu podešavanja okusa, arome, boje, mirisa uz mogući dodatak voća, voćnih aroma, jaja, čokolade ili nekih drugih dodataka.
Prema tomu koliko se sladoleda pojede u Sjedinjenim Američkim Državama – više od 2,000.000.000 litara svake godine! – pomislili biste da je ta zemlja domovina sladoleda. Međutim, sladoled je prvi put napravljen negdje na Istoku. Slavni mletački istraživač Marco Polo vidio je kako ljudi na Istoku jedu sladoled. Prenio je tu ideju u Italiju, a iz Italije je ona prenijeta u Francusku.
U Francuskoj je sladoled ubrzo postao omiljena poslastica među plemstvom, a upute za pravljenje sladoleda čuvane su u najvećoj tajnosti, da ih ne bi otkrio običan narod. Ali, naravno, svi su uskoro otkrili koliko je sladoled ukusan, pa je ta poslastica ubrzo postala poznata u čitavu svijetu.
Prva tvornica sladoleda osnovana je u Sjedinjenim Američkim Državama 1851. godine. Međutim, proizvodnja sladoleda stvarno se razvila tek iza 1900. godine, kad su otkriveni novi načini hlađenja.
Osnovni sastojci sladoleda su: vrhnje, mlijeko – tekuće ili u čvrstom stanju, šećer i ponekad jaja. Tim se sastojcima, radi što boljeg ukusa sladoleda, dodaju vanilija, čokolada, razno voće, lješnjaci itd. Evo uobičajenih odnosa tih sastojaka u sladoledu: 80 do 85 posto vrhnja i mliječnih proizvoda, 15 posto šećera, 0,5 do 4,5 posto mirisa i 0,3 posto nekog sredstva protiv kvarenja.
Ove se posljednje tvari upotrebljavaju da bi sladoled ostao gladak, jer sprečavaju da se stvore ledeni kristali. Obično se u tu svrhu upotrebljava čisti žele za jelo. Kada pojedete jednu šestinu litre sladoleda od vanilije, uzeli ste otprilike isto toliko kalcija, bjelančevina i vitamina B koliko sadrži pola šalice čistog mlijeka, a vitamina A i kalorija kao da ste popili punu šalicu mlijeka.
