Jeste li ikada razmišljali kako su se zabavljali stari Rimljani? Pogledajte da li bi se i vama sviđao onakav način zabave. Kazalište se kao vrsta umjetnosti proširilo i u Rimljana, kao posljedica njihovih doticaja s Grčkom gdje je rođeno. U Rimu je samo komedija doživjela uspjeh. Nju su priređivali veliki pisci poput Plauta i Terencija. Unatoč tome, kazalište je uvijek smatrano nečim nedostojnim, namijenjeno najvećim dijelom slugama, slobodnjacima i strancima. Rimske su građane više privlačile priredbe s više nasilja. Veliko zanimanje pobuđivale su borbe gladijatora i utrke dvokolica.
Gladijatori su obično bili robovi, kažnjenici ili slobodni ljudi koji su se borili protiv divljih životinja ili drugih gladijatora. Prije početka borbe borci su odlazili pred imperatorovu ložu i pozdravljali ga ovim riječima: Ave, Caesar, morituri te salutant, što je značilo: „Zdravo, Cezare, umirući te pozdravljaju“. Car je davao znak za početak borbi, a parovi su se gladijatora nadmetali u okrutnim borbama. Kad je jedan od njih bio razoružan, narod i car odlučivali su da li će biti ostavljen na životu ili ne. Osuda je bila pokazana palcem. Ako je bio podignut, značio je život, a ako je bio okrenut prema zemlji, značio je smrt. Bilo je različitih priredbi s gladijatorima na konjima, na ratnim kolima, u skupinama ili protiv divljih zvijeri.
Svi gladijatori nisu bili naoružani na isti način, iako njihov naziv dolazi od riječi gladius – kratki mač s velikom oštricom, kakav su koristili rimski legionari. Govori se o gladijatorima s nazivima: traci (Tračani), retiarii (mrežari), secutores (progonitelji) i murmillones, još nazvani i Gali.
Traci su koristili iskrivljeni bodež i okrugli štit. Retiarii su koristili mrežu i trozubac. Secutores su imali veliki štit i mač, a murmillones tešku kacigu i dugi mač. Borbe su se odvijale u amfiteatrima na ovalnim borilištima – arenama. Neke su se mogle djelomično potopiti radi izvođenja pomorskih bitaka – naumahija. U Puli je sačuvan veliki amfiteatar koji datira još od 1.stoljeća.
Cirkus je bila zgrada u čijoj se unutrašnjosti nalazila pravokutna staza, s polukružnim rubovima, a služila je za utrke dvokolica, koje su bile jako na cijeni. Dvokolice su bile lagana kola koja su vukla dva konja, a mogla su imati uz kočijaša – aurigu, i jednog putnika. Nekada su se koristile u ratu. Jedna vrsta dvokolica bio je i četveropreg, s četiri upregnuta konja. Da bismo shvatili koliko su ove trke bile obljubljene, dovoljno je znati da je kočijaš, ukoliko pobijedi, mogao zaraditi između 1000 i 6000 sestercija.
U carsko doba, u termama, osim mjesta za tople i hladne kupke, niču i drugi sadržaji, kao dvorane za odmor, čitanje, predavanja, sastanke, i knjižnice. Tako su terme postale okupljališta za, odvojeno, muškarce i žene.
