Drevni Egipat bio je civilizacija smještena uz donji Nil, temeljena na navodnjavanju. Prema onome što smo uspjeli otkriti, vladala je 31 dinastija, u povijesnom razdoblju koje je trajalo od ujedinjenja Egipta u jedinstveno kraljevstvo oko 3100., pa sve do 332. godine prije Krista, do godine u kojoj je Egipat zauzeo Aleksandar Veliki. Oko 3100. godine prije Krista kralj-svećenik Tinisa, grada u Gornjem Egiptu, zauzeo je cijelu dolinu rijeke Nil, sve do njezina ušća.
Vladar, ujedinitelj, prvi faraon prve dinastije, zvao se Narmer (ili Menes) i bio je uvažavan kao sin boga-sokola Horusa, antičkog simbola Sunca. Faraoni prve dinastije bili su kraljevi-ratnici (Osvojili su Nubiju, današnji Sudan) a njihova politička osvajanja pratio je velik napredak u zanatstvu i trgovini sirovinama, zahvaljujući i vezama s narodima koji su živjeli u Mezopotamiji.
Piramide su bile karakterističan oblik grobnice za faraone iz Starog i Srednjeg kraljevstva, koje obuhvaća vrijeme od III. do XIII. dinastije. Najstariji primjer je stepeničasta piramida izgrađena za Djosera, faraona iz III. dinastije oko 2660. prije Krista. Svoj prepoznatljivi oblik piramida stječe u IV. dinastiji i doseže vrhunac u veličini i složenosti s Keopsovom piramidom. Prema Herodotu gradilo ju je 100 000 robova punih trideset godina. Poslije IV. dinastije faraoni grade sve manje piramide, čak su i oni imali problema s troškovima i materijalom.
I sama društvena struktura staroga Egipta bila je neka vrsta piramide, na čijem je vrhu stajao faraon. Odmah ispod, s velikim svećenikom i plemstvom bili su svećenici, čija je zadaća bila udobrovoljiti bogove, molitvama, žrtvama, ceremonijama i, naravno, morali su znati tumačiti želje bogova. Održavali su kuće života, smještene uz hramove, tj. škole čitanja i pisanja, kao i više škole gdje su rijetke izabranike poučavali u predmetima koji su bili dar božji (matematika, geometrija, medicina, znanja o javnoj upravi, umjetnost i književnost). Na nižem stupnju, iako s popriličnim ugledom, bili su ratnici. Na dnu piramide bili su oni koji su radili.
Egipat je u biti bio jedno veliko poljoprivredno dobro, koje su poplave Nila činile iznimno plodnim. Najveći dio egipatskih slika i plitkih reljefa prikazuje scene poljodjelskih radova. Seljaci su gotovo uvijek bili slobodni građani. Robovi su bili dodijeljeni, ili za kućne poslove (oni učeniji i žene), ili za radove u kamenolomima i rudnicima, zajedno s prijestupnicima koje su na to osudili sudovi.
