Ako smo žedni, a nemamo mogućnosti nešto popiti, osjetit ćemo tako veliku žeđ da ćemo zaboraviti na bilo šta drugo. Svima nam se dogodilo da smo bili žedni, ali možemo li zamisliti kako se osjeća netko tko danima nije popio ni kapi vode?
Ukoliko čovjek ne unosi u organizam nikakvu tekućinu do tri tjedna, osuđen je na vrlo zastrašujuću smrt. Jednostavno, našem tijelu je potrebno da nadopunjava svoje zalihe tekućine. Zapravo, prosječna odrasla osoba gubi tijekom dana oko 700 g vode znojenjem i izlučuje oko 1,3 1 kroz otpadne tvari. S druge strane, bez obzira na to pijemo li ili ne, mi unosimo vodu.
Probavljanjem hrane organizam dobiva gotovo 350 g tekućine dnevno. Ali taj proces gubljenja i uzimanja tekućine nije dostatan za stalno održavanje vode u onoj količini koja je neophodna našem tijelu da bi normalno funkcionirao cijeli organizam. Žeđ je znak koji opominje da je tijelu potrebno više vode.
Mnogi vjeruju da žeđ nastaje uslijed suhih usana ili sušenja grla, ali to nije točno. Do ove pojave dolazi iz raznih razloga, kao što su nervoza, naporan rad ili jednostavno usporeno lučenje žlijezda koje izlučuju slinu. Njihov rad može se pojačati,ali to neće utjecati na žeđ. Drugim riječima, rad žlijezda slinovnica može biti normalan, želudac, krvotok i mokraćni mjehur mogu biti puni vode, a da ipak osjećamo žeđ. Tako netko može popiti nekoliko čašica rakije i da još uvijek bude žedan, ako je između čašica jeo slani kikiriki.
Razlozi ovih pojava leže u tome što promjena količine soli u našoj krvi izaziva žeđ. U krvi postoje određene normalne količine i vode i soli. Ako se taj odnos promijeni u korist soli, nastaje osjećaj žeđi. U mozgu postoji centar za žeđ koji reagira na određenu količinu soli u krvi. Ako se ta količina izmijeni, centar reagira na taj način što šalje poruke zadnjem zidu ždrijela. Odatle one odlaze u mozak i uslijed tih kombiniranih osjećaja nastaje žeđ.
