Naziv kuna za trajnu hrvatsku valutu odabran je zbog značajne uloge kunina krzna u monetarnoj i fiskalnoj povijesti Republike Hrvatske.
Kunino krzno služilo je kao sredstvo plaćanja poreza zvanog kunovina ili marturina u srednjevjekovnoj Slavoniji, Primorju, Dalmaciji; lik kune nalazio se od prve polovine 13. stoljeća pa gotovo do kraja 14. stoljeća na hrvatskom kovanom novcu zvanom banovac; kuna je bila potencijalni novac Banovine Hrvatske. Povijest naziva novčane jedinice Republike Hrvatske kune počinje s krznom kune kao sredstvom plaćanja, zatim kuna postaje obračunska novčana jedinica i, napokon, novac u modernom smislu.Hrvatski sabor je 29. srpnja 1993. Večinom glasova odlučio da se nova hrvatska valuta zove kuna, i da se dijeli na sto lipa; zamjenom za hrvatski dinar u odnosu 1:1000. Kratica za kunu u platnom prometu u zemlji je Kn, a za lipu je lp.
Tijekom 1993. održan je natječaj za dizajn kovanog novca kuna i lipa. Natječaj je bio raspisan 25. ožujka 1993., a rok za podnošenje rješenja bio je već 5. travnja 1993. Na natječaj je bilo pozvano sedam potencijalnih autora (Kosta Angeli-Radovani, Kažimir Hraste, Želimir Janeš, Kuzma Kovačić, Velibor Mačakutin, Damir Mataušić i Stipe Sikirica) i izabrano je rješenje Kuzme Kovačića prema kojem su i izrađene kovanice kakve i danas imamo u opticaju.
Kovničke matrice su za prvo izdanje 1993. izrađene u njemačkoj državnoj kovnici u Stuttgartu, a potom u britanskom Royal Mintu. Za to vrijeme, novčanice kuna su tiskane u njemačkoj tvrtki Giesecke & Devrient koja je u to vrijeme tiskala i njemačke marke. U istoj tiskari su svojedobno tiskane i novčanice NDH kuna. Prva serija novčanica kuna izdana je u apoenima od 5, 10, 20, 50, 100, 200, 500 i 1000 kuna, nosi datum izdanja 31. listopada 1993. godine i sadrži potpis tadašnjeg guvernera Narodne banke Hrvatske dr. Pere Jurkovića. Izrada kovanog novca kuna i lipa započinje u Zagrebu 14. siječnja 1994. otvorenjem Hrvatskog novčarskog zavoda.
