Prije 2.000 godina rijetko je tko ukrašavao zidove svog doma tapetama. Bogataši su u tu svrhu upotrebljavali skupocjene rezbarije, brokate (teške tkanine protkane svilom, zlatnim ili srebrnim nitima) ili draperijama (tkaninama namještenim u velike nabore).
Međutim, imamo dokaze da su zidne tapete prvi put upotrebljene u Europi još 1481. godine. Tada je francuski kralj naredio da se oslika 50 svitaka zidnih tapeta. Sve su te tapete bile oslikane rukom. Budući da su te tapete najčešće bile dragocjena umjetnička djela, njih su rijetko lijepili izravno na zidove, kao što to mi danas činimo, nego su ih s donje strane oblagali platnom, stavljali ih u okvire i vješali na zid, ali tako da je između njih i zida ostajalo praznog prostora.
Tako su najstarije zidne tapete zapravo bile umjetničke zidne slike
Kasnije su papir proizvodili papir u blokovima. Umjetnik bi tada na nju otisnuo crtež, šaru ili uzorak s posebnog pečata ili valjka, a boje bi kasnije nanosio rukom. Izmišljena je još jedna vrsta papira koja je ostavljala dojam da je baršunasta. Na sam papir su lijepljeni vuneni ili svileni končići.
Sve do 1830. godine proizvođači su sami ručno izrađivali zidne tapete, pa ih lijepili u duge vrpce koje su namotavali na kalemove. Pronalaskom stroja, prešlo se na industrijsku proizvodnju zidnih tapeta koji su tako postali mnogo jeftiniji, pa su ih ljudi počeli kupovati da njima ukrase zidove svoga stana.
Kinezi su još davno upotrebljavali tiskane obojene papire koje su vješali na zidove. Putnici koji su odlazili u istočne zemlje donosili su takve papire u Europu. Zbog toga se na šarama europskih zidnih tapeta još uvijek uočava veliki utjecaj kineske umjetnosti. Danas i francuski utjecaj ne zaostaje za kineskim.
