Islam je najmlađa od velikih svjetskih religija. Trenutačno broji oko 1,2 milijarde vjernika, što je čini najvećom vjerskom zajednicom nakon kršćanstva.
Unutar nje postoje dvije skupine: suniti i šijiti. Islam se najviše širi u Aziji i Africi. Sama riječ islam na arapskom znači »predanost«: pripadnici te religije, muslimani, žele se posve predati jedinome Bogu. Oni vjeruju daje taj Bog – Alah – stvoritelj svijeta, da je svemoguć te da se brine za ljude, zbog čega su mu oni dužni apsolutnu poslušnost.
Začetnik islama je prorok Muhamed, kojemu je Alah u 7. stoljeću obznanio Kur’an, islamsko Sveto pismo koje sadrži vjerske tekstove, upute za bogoslužje, kao i zakone, priče : molitve. Muslimanima je Kur’an vječna riječ Božja, pa samim time božanska.
Muslimanska ispovijest vjere glasi: »Alah je jedini Bog, a Muhamed je njegov poslanik.« Doduše, u Kur’anu se spominju i kao proroci priznaju Abraham, Mojsije, Isus i drugi biblijski likovi. Međutim, muslimani vjeruju da su kršćani iskrivili njihove objave. Muhameda smatraju posljednjim prorokom, jedinim koji točno prenosi riječ Božju.
Pet je osnovnih vjerskih obveza koje muslimani moraju poštovati:
- ahada: ispovijedanje vjere;
- salat: molitva usmjerena prema Meki, moli se pet puta dnevno;
- ramazan: svakodnevni post od izlaska do zalaska sunca u mjesecu ramazanu;
- zekat: davanje milostinje;
- hadž: hodočašće u Meku tijekom dvanaestog islamskog mjeseca, svi zdravi muslimani moraju na hadž barem jednom u životu.
U Kur’anu se spominje i džihad, osobno nastojanje za proširenjem i jačanjem islama, a u tu se svrhu u iznimnim slučajevima smije poslužiti i vojnim sredstvima. Osim toga, tu su : propisi poput zabrane pijenja vina, igranja igara na sreću i jedenja svinjetine, koju se smatra nečistom. Muslimani, poput: kršćana, vjeruju u zagrobni život u raju, ako slijede pravi put svoje vjere.
Brzina kojom se islam od 7. stoljeća proširio, kao i njegova geografska rasprostranjenost, pravi su fenomen u svjetskoj povijesti. Za Muhamedova su života njegovi sljedbenici bili ograničeni na arapske zemlje. Nakon njegove smrti muslimanske su vojske vrlo brzo zauzele brojne gradove na Bliskom istoku. Prodrle su sve do Kine, Afrike i Europe, a zaustavljene su 732. u blizini francuskoga Toursa. Međutim, nekoliko stoljeća kasnije, 1529. 1 1683., muslimanske turske snage u nekoliko su navrata prodrle sve do zidina Beča. U međuvremenu, njihova se vjera proširila na Balkanu, u Indiji i Indoneziji.
Taj se fenomen može objasniti političkom doktrinom islama, koja je čovječanstvo strogo dijelila u dva tabora: »islamsko područje« i »ratno područje«. Ovo potonje valjalo je pokoriti i preobratiti na islam. Doduše, ta se religija u novije doba širi miroljubivim sredstvima. Tako je islam posebice u Africi južno od Sahare najveći konkurent kršćanstvu.
Islam ne poznaje razliku između vjerskog i građanskog zakona, kao što kršćani primjerice razlikuju »Crkvu i državu«. U islamu cijelim životom upravlja vjerski zakon, koji počiva na Kuranu. Od početka 20. stoljeća neke su muslimanske zemlje – primjerice Turska – odvojile crkvu i državu. U tom je procesu Turska ukinula vlast kalifa. Ortodoksni muslimani odbijaju takve promjene te one unutar vjerskih zajednica dovode do kontroverza. Stoga je danas tumačenje zakona jedna od najvećih zadaća islama, a o tome raspravljaju najbolji vjerski stručnjaci.
Bračni zakon u islamu poseban je po jednome: Muhamed je muškarcu priznavao pravo da istodobno ima četiri žene te da slobodno raspolaže svojim robinjama. Unatoč tome, uspio je promijeniti stare arapske navade. Naime, odlučno se pobunio protiv običaja ubijanja ženske novorođenčadi. Sam Muhamed je svojoj prvoj, petnaest godina starijoj ženi bio vjeran sve do njezine smrti. Tek je kasnije uzeo nekoliko žena.
U čemu je razlika između sunita i šijita?
Islam se dijeli na pripadnike dviju skupina. Šijiti su sljedbenici Muhamedova zeta Alija. Oni vjeruju da vjersko i svjetovno vodstvo islama pripada Prorokovim potomcima. S druge strane, većinski suniti Aliju ne priznaju to pravo, nego rješenje problema traže u Muhamedovoj »suni«, izvornim pravilima ponašanja zapisanim u Kur’anu. Kasnije se taj pojam počeo koristiti za poznata Muhamedova djela i maksime o postupcima pojedinca
Muhamed
Muhamed je živio od 569. do 632. Rođen je u Meki. U dobi od četrdesetak godina osjetio je da je pozvan za proroka. Snovi su mu pokazivali buduća vjerska iskustva. Nakon toga počeo se svake godine na mjesec dana povlačiti u špilju na planini Hira. Tamo je doživio svoju prvu objavu: pristupio mu je anđeo Gabrijel i obznanio mu pravu Riječ Božju. Sljedećih je godina stalno doživljavao nove objave
Kur’an
Muslimani vjeruju da je Alah svoju volju objavio preko Muhameda. Muhamed je nekoliko pisara zadužio da zapišu poruke koje je primao. Riječ Kur’an znači »ono što se čita« ili »ono što se recitira«. Za razliku od kršćana, koji vjeruju daje Bibliju, doduše, nadahnuo Bog, ali su je napisali ljudi, muslimani odbijaju svaku pomisao na ljudsko sudjelovanje u nastanku Kur’ana. Oni vjeruju da Kur’an potječe izravno od Alaha
Kalifi
Arapska riječ “khalifa” znači Muhamedov »predstavnik«. Islamsko je carstvo nakon Muhamedove smrti trebalo političko vodstvo i tako je uvedena kalifska služba. Kalifova je dužnost bila islamskom zajednicom vladati tako da se očuva red koji joj je naložio Muhamed. Prvi kalif bio je Muhamedov tast Abu Bakr, koji je vladao od 632.
do 634.
