U prosincu se slave mnogi sveci. Jedna od svetaca je i sveta Lucija koja se slavi 13. prosinca. Kod nas je običaj da se na blagdan Svete Lucije sije pšenica koja će ukrašavati Božićni stol. Lucijino ime znači “svijetla” tako da ona kao da na neki način već naviješta veliko svjetlo božićne noći.
Sveta Lucija štuje se kao mnogostruka zaštitnica – slijepih, ratara, lađara, staklara, krojača, tkalaca, pisara, vratara i kovača. Prema predaji, sv. Luciji su izvađene oči i stavljene na tanjur, pa se ona smatra zaštitnicom očiju i vida.
Prije je u Slavoniji, Dalmaciji i na otocima bio običaj da se na blagdan svete Lucije daruju djeca. Darovala su se voćem, slatkišima ili suhim smokvama ostavljenim pod jastukom, u čarapama ili u papučama.
U Skandinaviji se slavi sveta Lucija na drugačiji način. To je procesija koja se održava u večernjim satima. Jedna djevojka obučena u bijelu haljinu s krunom od svijeća, vodi procesiju. Slijede je ostale djevojke također u bijelom koje ipak ne nose svijeće na glavi, nego u rukama. Prema pričama, sveta Lucija je nosila hranu progonjenim kršćanima u Rimu.
Kruna kakvu nosi djevojka koja vodi procesiju za svetu Luciju se sastoji od: grančica zimzelenog drveća koje se slažu prema opsegu glave djevojke koja vodi procesiju. Grančice trebaju biti čvrsto povezane jer ipak će pridržavati svijeće. U vijenac se umeću bijele tanke svijeće. Ponekad ih je na glavi pet, a ponekad sedam. Ako se pak želi osigurati od plamena djevojku koja nosi vijenac sa svijećama, u vijenac se stavljaju lampice u obliku svijeća.
Za svetu Luciju postoji i tradicionalna hrana koja se jede: to su kruh i peciva po posebnim receptima koja između ostalog sadrže: maslac, narančin sok i jaja. Pije se piće pod nazivom jule glogg koje je slično punču. Može se pripremiti kao alkoholna verzija i bezalkoholna verzija.
