Čavao je pomoćni materijal koji služi za povezivanje različitih materijala napravljen najčešće od metala. Čavao je pomoćni materijal koji služi za povezivanje različitih materijala napravljen najčešće od metala. Izduženog su valjkastog oblika sa našiljenim jednim krajem dok se na drugom kraju nalazi zadebljanje (glava) za lakše zabijanje uz pomoć čekića ili posebnih pištolja na komprimirani zrak, električnu energiju ili eksplozivno punjenje. Čavao izgleda tako jednostavan, a jeste li znali da ima više od četiri stotine različitih vrsta čavala!
Najvažnije vrste čavala su sječeni, žičani i vučeni čavli. Žičani i sječeni čavli rade se od bronce, bakra, željeza i cinka – što sve ovisi o svshi u koju će se upotrijebiti. Tako se, na primjer, čavli što se upotrebljavaju za potkovice izrađuju od kovine koja se neće rasprsnuti u konjskom kopitu.
Prije 1780. godine svaki čavao se morao raditi posebno, i to ručno. To je činio kovač, služeći se čekićem i nakovnjem. Godine 1786. jedan stanovnik američke savezne države Massachusetts po imenu Reed, patentirao je stroj za izradu četvrtastih čavala, pa se s ručne izrade čavla prešlo na strojnu. Sredinom 19. stoljeća izrađivani su strojevi koji su izrađivali čavle od žice. U takve se strojeve ubacuje savitljiva čelična žica velikom brzinom, pa se zatim sijeku čavli željenih proporcija. Jedan se kraj čavla zaoštrava, dok se na drugome pravi ravna glavica udarcem u stroju. Čavli se potom glačaju i dotjeruju u dobošima što se okreću i u kojima se nalaze otpaci željeza i strugotina.
Doboš (eng. snare) je jedna od osnovnih komponenata bubnja. Doboš se sastoji od dvije membrane sa gornje i donje strane, demfera, mrežice i sklopke za spuštanje mrežice.Takvim storjevima moguće je proizvoditi i po tisuću čavala u minuti.
