Priča o cigli/opeci stara je gotovo koliko i povijest civilizacije. Prve cigle su se izrađivale su se i upotrebljavale u Mezopotamiji najmanje tri tisuće godina prije naše ere. Iskapanja u Egiptu, isto tako, otkrila su ciglane koje su postojale prije više od tri tisuće godina. Stari Kinezi, Grci i Rimljani poznavali su umijeće izrade cigle, a to su umijeće Rimljani prenijeli u Englesku još 44. godine naše ere.
Cigle se proizvode od određene vrste gline, koja se peče da bi očvrsnula. Glina od koje se izrađuje cigla rezultat je akcija vremenskih uvjeta, potresa, ledenjaka, vulkana i ostali razornih prirodnih sila Tisućama i tisućama godina stijene svih vrsta bile su izložene djelovanju tih prirodnih sila, što od erupcije vulkana, ispiranje kiše, padanje snijeg, nemilosrdni ledenjaci i potresi. Na zemljinoj površini one su naposljetku postale mekan materijal, lak za oblikovanje, poznat kao glina – ilovača.
Cigle su izrađivane ručno sve do 1800. godine, ali danas raspolažemo strojevima što proizvode oko 100.000 cigla dnevno. Postupak izrade počinje mljevenjem ilovače, njezinim sijanjem kroz sita i unošenjem u miješalicu. Tu se ilovača dobro izmiješa posebnim lopatama s određenim količinama vode.
Glina se potom stavlja u strojeve za izradu cigla, u kojima se zbija u dugačke stupove četvrtasta presjeka. Stroj za sječu pomoću tankih žica sječe te stupove u cigle. Cigle se poslije toga stavljaju na police s rešetkama na kojima se suše. Posljednja faza u ovom postupku je pečenje u posebnoj peći, koje traje između šest i deset dana.
Postoje i druge metode dobivanja cigle bolje kvalitete, a naravno ima i mnogo vrsta peći za pečenje. Tijekom pečenja vrlo je važno stalno održavati određenu temperaturu. Samo nekoliko sati previsoke ili preniske temperature može odjedanput upropastiti nekoliko tisuća cigli.
Crvena boja običnih cigli dolazi od željeza, koje se nalazi gotovo u svakoj vrsti gline. Međutim, dodavanjem drugih materijala možemo dobiti ciglu bilo koje boje.
