Danas, kada imate mogućnost snimati i slikati što god poželite i to bez imalo muke, teško da si možete i zamisliti da su bile potrebne stotine godina eksperimentiranja prije nego što je sve to postalo tako moguće. Fotografiju nije izmislila jedna osoba, pogledajte kako se kroz povijest razvijao fotoaparat.
Između 11. i 16. stoljeća ljudi su imali tzv. “mračnu komoru”; pomoću koje su na papir mogli projicirati oblik, koji se je mogao ocrtati rukom. Tako su se dobivali crteži prirodnih prizora. Njom se nije “snimala” slika.
Godine 1568. Danielo Barbaro je opskrbio svoju tamnu komoru lećom i promjenljivim otvorom, (blendom), da bi se slika izoštrila.
Thomas Wedgwood i sir Humphry Davy dobivali su 1802. godine pomoću kontaktnog tiska siluete i slike na papiru premazanom nitratom srebra, ali ti otisci nisu bili trajni.
Godine 1816. Joseph Niépce je napravio primitivnu foto-kameru od kutije za nakit i leće što ju je skinuo s nekog mikroskopa.
Fox Talbot je 1835. godine prvi od negativa dobio pozitive i tako napravio trajne slike.
Godine 1839. Louis Daguerre je otkrio tzv. dagerotipiju, kojom se fotografija dobivala na srebrnoj ploči pomoću žive. S vremenom su drugi pojedinci iz čitava svijeta davali nove i nove doprinose. Mnogi od tih pronalazaka su previše stručni da bismo o njima ovdje govorili, ali, kao što vidite, taj je proces razvoja bio spor i dug.
Naposljetku se, 1888. godine, na tržištu pojavila fotografska kamera sistema “Kodak”. Kamera je prodavana s već ubačenim filmom dostatnim za stotinu snimaka. Kad bi se film potrošio, vraćan je, zajedno s kamerom, proizvođaču u Rochester, gdje je film vađen i razvijan, a kamera punjena novim filmom i vraćana vlasniku.
Taj fotografski aparat vjerojatno je značio početak popularne fotografije, ovakve kakva je danas, kada ljudi u čitavom svijetu snimaju milijarde slika dnevno.
