Većina tvari koje mogu svijetliti, svijetle samo dok su vruće. U običnoj električnoj žarulji, na primjer, postoji vlakno koje se mora zagrijati do visoke temperature da bi svijetlilo.
Postoje, međutim, i mnoge tvari koje mogu svijetliti u različitim bojama i kad nisu vruće, i to kad na njih padnu nevidljive ultraljubičaste zrake, koje ih „pobuđuju”. Takvo svijetljenje naziva se , ,fluorescencija”. Riječ ,fluorescencija” dolazi od imena minerala fluorita, koji može fluorescirati u različitim bojama. Neke vrste tvari mogu fluorescirati samo kad su u plinovitom stanju, a druge kad su u tekućem, odnosno čvrstom stanju. Najvažnije tvari, poznate po navedenim odlikama, su čvrsti kristalni praško vi koji se zovu fosfori”.
Kako nastaje fluorescencija?
Prije svega, fluorescentna tvar mora apsorbirati, tj. upijati zrake koje je „pobuđuju” i koje padaju na nju. Te zrake su jedan oblik energije. Neki atomi spomenute tvari upiju nešto te energije i postanu „pobuđeni”. Poslije vrlo kratkog razdoblja provedena u „pobuđenom” stanju, oni se iznova vraćaju u normalno stanje. Tijekom tog vraćanja, odaju višak energije koju su prethodno apsorbirali i to je odaju u obliku svjetlosti. Ta se pojava naziva fluorescencija.
Kako svijetle fluorescentne žarulje?
U dugačku staklenu cijev najprije se stavi živina para. Potom se kroz tu cijev propusti električna struja. Time se stvaraju ultraljubičaste zrake. Unutarnji zid ove vrste žarulja prevučen je fosforom koji apsorbira sve ultraljubičaste zrake i postaje „pobuđen”. I, eto, tako ta tvar daje svjetlost!
Fluorescentne žarulje daju četiri puta jaču bijelu svjetlost nego obične užarene žarulje i traju deset puta duže od njih. Mogu se proizvoditi u različitim oblicima. Zbog svih tih prednosti, fluorescentno osvjetljenje se sve više upotrebljava u domovima, školama, prodavaonicama i tvornicama.
