Nijedan simptom bolesti ne shvaća se toliko neozbiljno kao žgaravica. Rijetki su ljudi koji zbog žgaravice dolaze liječniku, kao što su rijetki i oni koji se mogu pohvaliti da nikada nisu patili od žgaravice.
Većina smatra žgaravicu svojim “vlastitim problemom”; za njih je ona samo vraćanje duga za užitke i pretjerivanja u jelu u piću. Žgaravica, gorušica (piroza), osjećaj je neodređenoga bola na prednjoj strani prsnoga koša, uglavnom iza prsne kosti. Bol opisuju kao osjećaj pečenja, žarenja, paljenja; bol nije stalan, u valovima dolazi iz želuca i penje se kroz vrat do ždrijela.
Ljudi smatraju da je žgaravica posljedica povećane količine želučanoga soka, tj. povećane količine solne kiseline u želucu. Istina je da se češće javlja u ljudi koji imaju povećanu količinu želučane kiseline, ali može se javiti i onda kada je količina želučane kiseline smanjena. Osjećaj žgaravice može se javiti čak i u onih osoba koje u svom želucu uopće nemaju želučane, solne kiseline (anacidni želudac). Mjesto odakle potječe osjećaj žgaravice uglavnom je jednjak, rjeđe gornji dio želuca. Bol iz svakoga organa može se osjetiti na površini tijela. Ali bol na površini tijela ne mora uvijek odgovarati mjestu gdje je organ smješten.
Poznato je da se srčan bol može osjetiti u gornjoj čeljusti. Tako se i bol jednjaka odražava na prednju stranu prsnoga koša, najčešće u predjelu prsne kosti, u ždrijelu i donjem dijelu vrata, ali može obuhvatiti i predio srca, pa i dio nadlaktice. Vrsta bola, bolje rečeno kvaliteta bola iz jednjaka ne osjeća se u onom smislu kao što čovjek obično opisuje bol zbog zubobolje ili ranjavanja. Bol iz jednjaka uglavnom se osjeća kao žarenje, pečenje, nešto slično osjećaju bola prilikom opeklina. Bol u jednjaku može uzrokovati progutano vruće jelo ili piće, različite kemikalije, upalne promjene različitih uzroka.
Želučan sok može biti samo jedan od uzroka žgaravice, i to ne toliko zbog svoje kiselosti, koliko zbog utjecaja na nepravilan rad, nepravilno stezanje mišića jednjaka. Jednjak u normalnom radu potiskuje valovitim kretnjama zalogaj hrane prema želucu. Žlijezde u sluznici jednjaka stvaraju sluz koja čuva sluznicu jednjaka od oštećenja i omogućuje klizanje hrane u želudac. Ali takve valovite kretnje jednjaka mogu ići i obrnutim smjerom. Tada će se sadržaj jednjaka i manja količina sadržaja želuca potiskivati prema ždrijelu i izazvati osjećaj žgaravice. Već i samo nepravilno gibanje jednjaka može izazvati osjećaj žgaravice. Sigurno je da će želudac nadražen preobilnim obrokom, jakim začinima, alkoholom i drugim samo pojačati poticaj na nepravilan rad jednjaka. Prevelika količina želučane kiseline djeluje kao poticaj, kao kemijski nadražaj, i time pojačava osjećaj žgaravice.
Bolesti kod kojih je žgaravica čest simptom
Žgaravica je simptom svih upala sluznice jednjaka bez obzira na uzrok. Javlja se i kod naglih, akutnih zaraza gornjih dijelova dišnih putova, ždrijela, grkljana i dušnika. Nagla, akutna upala želuca redovno je praćena žgaravicom. Takva upala može nastati uzimanjem jako nadražujućih sredstava i alkoholnih pića te otrovanjem hranom. Jači podražaji u želucu izazivaju reflektorno pojačano lučenje sline. Čestim gutanjem sline dolazi do gutanja zraka koji se u povećanoj količini nakuplja u želucu. To izaziva podrigivanje; u ždrijelo dolazi dio želučanoga sadržaja pa se govori o kiselom podrigivanju. Takva upala želuca praćena je i bolovima u žličici, suhim jezikom, mučninom, žeđi, gubitkom apetita i povraćanjem, obično i zatvorom stolice kroz 3 dana. Kod dugotrajnoga, kroničnog gastritisa, žgaravica je stalna i gotovo redovita pojava poslije jela; simptom je čira na dvanaestercu, rjeđe na želucu, redovito na jednjaku; na nju se tuže trudnice, naročito kada se pojavljuje na prazan želudac, uglavnom potkraj trudnoće.
Žgaravica je vrlo često psihogeno uvjetovana. Javlja se u nervoznih osoba obično poslije jela. Koji put se mogu vidjeti mnogo izraženiji znaci nastali na živčanoj bazi. U takvih osoba javlja se grčenje jednjaka,koje se osjeća kao žgaravica, kao toplina ili nelagodnost iza srca. Ponekad se javlja jako kiselo podrigivanje poslije jela, a postoji i pretjeran osjećaj gladi ili pak odvratnost prema jelu. Može doći i do proljeva, glavobolje, trnjenja u rukama. Što je više znakova, to je veća vjerojatnost da su smetnje samo zbog živaca. Osobe kod kojih se žgaravica javlja samo povremeno i traje kraće vrijeme moraju provesti razumnu dijetu, ograničiti ili potpuno prekinuti uživanje alkoholnih pića, ograničiti pušenje i pijenje crne kave, izbjegavati jake začine.
Većina ljekovitih sredstava pomaže samo ako je žgaravica izazvana povećanom količinom želučane kiseline. Najpoznatije je sredstvo soda bikarbona zbog toga što poništava (neutralizira) suvišak solne kiseline u želucu. Međutim, uzimanje sode bikarbone u većim količinama i duže vrijeme može dovesti do teških promjena u tijelu jer stvara velike količine ugljičnoga dioksida kada se spaja sa solnom kiselinom. Plin nadimlje želudac te se javlja osjećaj napetosti i bola u trbuhu. Suvišak plina iz želuca odstranjuje se podrigivanjem. Najbolje je uzeti sredstvo za poništavanje kiseline koje ne stvara plinove i ne izaziva opće promjene u organizmu, npr. tablete alugel, fosfalugel.
Žgaravica nije uvijek samo opomena; može biti i opasna prijetnja, naročito ako je udružena s drugim znakovima bolesti: smetnjama gutanja, stalnim povraćanjem, jakim bolovima u trbuhu, općim lošim osjećanjem, povišenom temperaturom.
