Prašinu tvore sitne čestice čvrste tvari što lebde u zraku. Prašinu obično podiže vjetar s mjesta gdje je prašina nastala, a zračna struja nosi prašinu sve dok ona, pod utjecajem Zemljine gravitacije ili nošena kišom, ne padne na Zemlju.
Prašina nastaje iz mnogobrojnih razloga. O dolazi sa zemlje kad je vjetar podiže u zrak izgaranja plinova iz motornih vozila, od loženja peći u zgradama i tvornicama, od vulkanskih erupcija, šumskih požara i morskih kapljica.
Zacijelo nikad niste pomislili da su morske kapljice proizvođač prašine u zraku. A jeste li znali da morske kapljice godišnje proizvedu oko 2 milijarde tona slane prašine u zraku? Budući da voda ishlapi iz kapljica, u zraku ostaju soli.
Oluje prašine nastaju u pustinjama i područjima gdje je suša uništila prirodnu vegetaciju. Oluje prašine podižu u zrak tisuće tona prašine koja pada na Zemlju na mjestima koja su ponekad i po 4.000 kilometara udaljena od mjesta nastanka oluje! Na primjer, za vrijeme olujne prašine, što je zahvatila zapadni dio Sjedinjenih Američkih Država 1933. godine, palo je u Novoj Engleskoj, na istočnoj obali Amerike, oko 25 tona prašine po četvornom kilometru. Prašina iz pustinje Sahara padala je u Siriji.
U zraku postoji golema količina prašine. Prašina ovisi o klimi, starosti kuće, kućnim ljubimcima i broju ljudi koji žive u njoj. Ali, gotovo svugdje, prašina se sastoji od nekih komadića ljudske kože, životinjskog krzna, raspadnutih insekata, otpadaka i mrvica hrane, zemlje s obuće vlakna iz odjeće, posteljine i drugih tkanina. U prašini također ima čađe, čestica koje su nastale pušenjem te, što je uznemiravajuće, prašina sadrži olovo i arsen (to su teški metali koji imaju toksična svojstva i štetni su za zdravlje). Onečišćenje zraka u gradovima naglo postaje vrlo ozbiljan zdravstveni problem, te se poduzimaju ozbiljne mjere da se onečišćenje spriječi.
