Prvi čovjek kojemu je prije više od 200 godina pošlo za rukom da poleti učinio je to s pomoću balona koji su napravili braća Montgolfier iz Francuske. Topao zrak lakši je od hladnoga te se teže penje. Da bi balon poletio, dovoljno je zagrijati zrak unutar njega. Većina balona danas ima plinske grijače koji zagrijavaju zrak. Kada je grijač uključen, balon se podiže, a kada se isključi, zrak unutar balona se hladi i on se spušta.
Mali baloni kakve možemo kupiti na sajmovima nisu ispunjeni toplim zrakom, već helijem, plinom koji je lakši od zraka. Vodik je najlakši plin od svih i do 30-tih se godina upotrebljavao za putničke balone i zračne brodove.
Nažalost, vodik se lako zapali te se nakon niza nesreća prestao upotrebljavati. U posljednje se vrijeme baloni ponovno upotrebljavaju za prijevoz putnika, ali danas se pune helijem koji ne gori i mnogo je dostupniji nego prije osamdeset godina.
Letenje balonom danas se smatra sportom i razonodom. U mnogim se zemljama održavaju susreti i utrke balonima.Baloni se izrađuju od najlona i kada se napušu, mogu biti veliki kao zgrade. Na vrhu balona postoji otvor koji se po slijetanju proširi kako bi se balon mogao smotati da bi stao u prtljažnik. Na dnu balona s pomoću žica i užadi spojena je košara u koju obično ne može stati mnogo ljudi. Veličanstven pogled iz balona dovoljan je razlog da se otrpe hladnoća i neudobnost. U košari se nalaze i boce s plinom za grijač i instrumenti za mjerenje visine, smjera i količine preostaloga goriva. Baloni se kreću tamo gdje ih nosi vjetar, ali iskusni će pilot promjenom visine naći smjer vjetra koji mu najviše odgovara.
Baloni se upotrebljavaju i za prikupljanje podataka o vremenu. Takvi baloni ne prevoze putnike,već veliki broj instrumenata za mjerenje atmosferskoga tlaka, temperature, vlažnosti zraka i brzine vjetra. Meteorolozi te podatke tumače i predviđaju vremenske prilike. Astronomi i drugi znanstvenici šalju balone u više slojeve atmosfere radi prikupljanja podataka i obavljanja eksperimenata.
