Zvuk nastaje vibracijom predmeta. Vibracija ili treperenje zapravo je kretanje predmeta naprijed i nazad.
Ali, da bi se treperenje čulo, ono se mora događati u nekoj sredini, u nečemu što može prenositi zvuk od izvora zvuka do prijemnika. Ta sredina može biti zrak, tekućina ili čvrsto tijelo.
Kad je treperenje vrlo ujednačeno, što znači da izvor zvuka šalje valove u potpuno istim vremenskim razmacima, dobiva se ton. Ukoliko su vibracije neujednačene, učinak u našem uhu nije prijatan, a kao rezultat toga nastaje „buka.
Zvuci se razlikuju po jačini, visini i tonskoj kvaliteti. Jačina zvuka djelimice ovisi o udaljenosti izvora zvuka, a djelimice o amplitudi vibracije zvučnog izvora. Amplituda je jačina treperenja data graničnim odstupanjima koja izvor zvuka prati u svom oscilatornom kretanju. Ukoliko je amplituda veća, zvuk je glasniji. Visina zvuka ovisi o brzini treperenja izvora zvuka. Što je veći broj vibracija u sekundi, zvuk je viši.
Čak i kada dva zvuka imaju istu visinu i jačinu, oni mogu zvučiti različito. Kvaliteta glazbenog tona ovisi o broju i jačini “viših tonova” što postoje u zvuku. Ako žica violine vibrira cijelom svojom dužinom, proizvest će najdublji ton. Takav ton naziva se “osnovni ton”. Ako žica vibrira u više dijelova, čuje se više tonova. Oni se miješaju s osnovnim tonovima i stvaraju poseban zvuk po kojem poznajemo violinu. Ti viši tonovi stvaraju tonsku kvalitetu zvuka.
