Tsunami (jap. lučki val, visoka voda) su veliki valovi izazvani pomicanjem tektonskih ploča morskog dna, odnosno podmorskim potresima.
Otok Krakatao, u današnjoj Indoneziji, blizu Sumatre, 27. kolovoza 1883. godine gotovo je raznijela strahovita vulkanska eksplozija. Uslijed eksplozije podignuli su se golemi valovi, visoki preko 30 metara. Oni su zbrisali s lica Zemlje stotine sela i poletjeli oceanom brzinom od preko 1.000 kilometara na sat.
Udarni val izazvan potresom na dnu oceana putuje kroz vodu isto kao što jak zvuk putuje kroz zrak. Zapravo, taj udar putuje kroz vodu brzinom zvuka.
Godine 1946. došlo je do potresa na dnu oceana u blizini Aleutskih otoka. Jedan divovski val je za manje od 5 sati prešao više od tri i po tisuća kilometara i udario u Havaje. Podigao je kuće i mostove i odbacio ih nekoliko desetaka metara. Tada se utopilo 170 ljudi. Oba ta velika vala spadaju u valove izazvane podmorskim potresom. Oni nimalo nisu nalik na obične morske valove i one koje vidimo pokraj obale, a nemaju veze ni s vjetrom ni s plimom. Ako se u tom području nade neki brod, njega će taj udar toliko uzdrmati kao da je udario u stijenu!
Kada dođe do potresa na dnu oceana, dno se pomiče i klizi. To kretanje i udar tog poremećaja stvaraju tsunamiji. Ponekad se u vodi stvara veliko ulegnuće, a ponekad veliki vodeni brijeg. Odmah zatim nastaje tsunami, koji se počinje kretati velikom brzinom. Prvi znak da se tsunami približava obali je, začudo, jedan običan val. Potom razina mora nekoliko minuta opada, kao da je došlo do velike oseke. Tada se more može povući s velikog dijela obale. Poslije toga udara golemi tsunami. Tsunami je zbog svoje jake razorne moći u stanju izazvati veliku katastrofu i odnijeti puno ljudskih žrtava, a najveći zabilježen u povijesti bio se dogodio krajem 2004. godine. u Indijskom oceanu kada je poginulo 300.000 ljudi.
